1. Zborovoði. Davidov. Jahve, pronièeš me svega i poznaješ,

2. ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti veæ misli moje poznaješ.

3. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.

4. Rijeè mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve veæ znadeš.

5. S leða i s lica ti me obuhvaæaš, na mene si ruku svoju stavio.

6. Znanje to odveæ mi je èudesno, previsoko da bih ga dokuèio.

7. Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

8. Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

9. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

10. i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.

11. Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noæ umjesto svjetla okruži!" -

12. ni tmina tebi neæe biti tamna: noæ sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

13. Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majèinu.

14. Hvala ti što sam stvoren tako èudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,

15. kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.

16. Oèi tvoje veæ tada gledahu djela moja, sve veæ bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi odreðeni dok još ne bješe ni jednoga.

17. Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokuèivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

18. Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Doðem li im do kraja, ti mi preostaješ!

19. De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!

20. Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.

21. Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

22. Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.

23. Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:

24. pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vjeènim!





“Para consolar uma alma na sua dor, mostre-lhe todo o bem que ela ainda pode fazer.” São Padre Pio de Pietrelcina