1. Zborovoði. Sinova Korahovih. Pouèna pjesma.

2. Bože, ušima svojim slušasmo, oèevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.

3. Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.

4. Maèem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, veæ desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.

5. Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.

6. Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.

7. U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me maè moj spasavao.

8. Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.

9. Dièili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.

10. A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa èetama našim.

11. Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljaèkaše nas mrzitelji naši.

12. Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas meðu neznabošce.

13. U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.

14. Uèinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igraèku onima oko nas.

15. Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.

16. Svagda mi je sramota moja pred oèima i stid mi lice pokriva

17. zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.

18. Sve nas to snaðe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,

19. niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

20. kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.

21. Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuðem bogu podigli:

22. zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!

23. Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.

24. Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

25. Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

26. Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

27. Ustani, u pomoæ nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!





“Se quisermos colher é necessário não só semear, mas espalhar as sementes num bom campo. Quando as sementes se tornarem plantas, devemos cuidá-las para que as novas plantas não sejam sufocadas pelas ervas daninhas.” São Padre Pio de Pietrelcina