1. Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova!

2. Tko æe izreæ' djela moæi Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?

3. Blaženi što drže naredbe njegove i èine pravo u svako doba!

4. Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim

5. da uživam sreæu izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim.

6. Zgriješismo kao oci naši, èinismo bezakonje, bezbožno radismo.

7. Oci naši u Egiptu, nehajni za èudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, veæ na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.

8. Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju.

9. Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju.

10. Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.

11. I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.

12. Vjerovahu rijeèima njegovim i hvale mu pjevahu.

13. Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.

14. Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoæi.

15. I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.

16. Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.

17. Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.

18. Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.

19. Naèiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.

20. Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.

21. Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja èineæi

22. i èudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.

23. Veæ namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

24. Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuæ' njegovoj rijeèi.

25. Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.

26. Zakle se tada podignutom rukom: sve æe ih pokosit' u pustinji,

27. potomstvo njino með' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.

28. Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.

29. Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci.

30. Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.

31. U zasluge to mu uðe u sva pokoljenja dovijeka.

32. Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,

33. jer mu duh veæ ogorèiše, nesmotrenu rijeè izusti.

34. I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio.

35. S poganima miješahu se, nauèiše djela njina.

36. Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka.

37. Žrtvovahu sinove svoje i svoje kæeri zlodusima.

38. Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kæeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana,

39. djelima se svojim uprljaše, uèiniše preljub svojim nedjelima.

40. Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština.

41. Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.

42. Muèili ih neprijatelji i tlaèili rukom svojom.

43. Preèesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja.

44. On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve zaèu

45. i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrðu svome.

46. Uèini da naðu milost u onih što ih bjehu zarobili.

47. Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.

48. Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!"





Uma filha espiritual perguntou a Padre Pio: “O Senhor cura tantas pessoas, por que não cura esta sua filha espiritual?” Padre Pio respondeu-lhe em voz baixa: “E não nos oferecemos a Deus?” São Padre Pio de Pietrelcina