1. Molitva. Davidova. Poèuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!

2. Od tebe nek' mi doðe presuda, tvoje oèi vide što je pravo.

3. Istraži mi srce, pohodi noæu, ognjem me iskušaj, al' u meni neæeš naæ' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja

4. kao što griješe ljudi: po rijeèima usta tvojih èuvah putove Zakona.

5. Korak mi èvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.

6. Zazivam te, Bože, ti æeš me uslišit': prikloni mi uho i èuj rijeèi moje.

7. Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utjeèu desnici tvojoj.

8. Èuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih

9. od zlotvora što na me nasræu. Dušmani me bijesni opkoljuju,

10. bešæutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

11. Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;

12. slièni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviæu što vreba u potaji.

13. Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život maèem spasi,

14. a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.

15. A ja æu u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit æu ga se nagledati.





“Não se desencoraje, pois, se na alma existe o contínuo esforço de melhorar, no final o Senhor a premia fazendo nela florir, de repente, todas as virtudes como num jardim florido.” São Padre Pio de Pietrelcina