Knjiga Postanka, 1

1. U poèetku stvori Bog nebo i zemlju.

2. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

3. I reèe Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.

4. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

5. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noæ. Tako bude veèer, pa jutro - dan prvi.

6. I reèe Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako.

7. Bog naèini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

8. A svod prozva Bog nebo. Tako bude veèer, pa jutro - dan drugi.

9. I reèe Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako.

10. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.

11. I reèe Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.

12. I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.

13. Tako bude veèer, pa jutro - dan treæi.

14. I reèe Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luèe dan od noæi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,

15. i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.

16. I naèini Bog dva velika svjetlila - veæe da vlada danom, manje da vlada noæu - i zvijezde.

17. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,

18. da vladaju danom i noæu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.

19. Tako bude veèer, pa jutro - dan èetvrti.

20. I reèe Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.

21. Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

22. I blagoslovi ih govoreæi: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!"

23. Tako bude veèer, pa jutro - dan peti.

24. I reèe Bog: "Neka zemlja izvede živa biæa, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.

25. I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

26. I reèe Bog: "Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

27. Na svoju sliku stvori Bog èovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

28. I blagoslovi ih Bog i reèe im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"

29. I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!

30. A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako.

31. I vidje Bog sve što je uèinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude veèer, pa jutro - dan šesti.