Knjiga Sirahova, 40

1. Nevoljna je sudbina dodijeljena svima ljudima, težak jaram sinovima ljudskim od dana kad izaðu iz utrobe majèine do dana kad se vrate majci svega živog.

2. Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je išèekivanje dana smrtnoga.

3. Od onoga koji sjedi na prijestolju slavnom do onoga koji sjedi u prahu i pepelu;

4. od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odjeæu -

5. sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, svaðe i borba. I kad poèiva na svojoj postelji, san mu noæni samo izmjenjuje brige:

6. tek što je legao, a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga strahotni prizori, kao bjegunca što je iz boja utekao.

7. I kad se probudi u èasu izbavljenja, èudi se svojem ispraznomu strahu.

8. Jer stvorovima svima, od ljudi do životinja, a sedmerostruko grešnicima - prijeti

9. smrt i krv, i boj i maè, nesreæe, glad, patnja, kuga.

10. Sve je to stvoreno za grešnike, i zbog njih je do potopa došlo.

11. Sve što je iz zemlje u zemlju se vraæa i što je iz vode došlo u more odlazi.

12. Svako mito i nepravda propadaju, a poštenje traje dovijeka.

13. Blago nepravednièko nestaje kao bujica i kao trijesak groma za nevremena.

14. Kad otvori svoje ruke, on se raduje, tako i grešnici srljaju u svoju propast.

15. Izdanak bezbožnièki ne tjera mladice, jer neèisto korijenje nalazi samo tvrdo stijenje.

16. Trska što raste na svakoj vodi i obali kosi se prije svake druge trave.

17. A milost je kao perivoj blagoslova i milosrðe traje dovijeka.

18. Nezavisan èovjek i radnik imaju ugodan život, ali od obojice bolji ima onaj tko pronaðe blago.

19. Djeca i sazidan grad proslavljuju ime, ali je nad obojim otkriæe mudrosti. Stoka i vinogradi donose glasovitost, ali više od oboga uzorna žena.

20. Vino i glazba vesele srce, ali još više ljubav prema mudrosti.

21. Frula i harfa zaslaðuju pjesmu, ali je nad obojim skladan glas.

22. Ljepota i ljupkost vesele oèi, ali još više zelenilo polja.

23. Prijatelj ili drug - sretnu se u pravi èas, ali su nad obojicom žena i muž.

24. Braæa i pomoænici u nevolji dobro doðu, ali od obojih bolje izbavlja milostinja.

25. Zlato i srebro uèvršæuju korak, ali je od obadvoga bolji dobar savjet.

26. Bogatstvo i moæ osnažuju srce, ali od obadvoga bolje strah Gospodnji. Sa strahom Gospodnjim èovjek sve ima i s njime mu ne treba nikakva pomoænika.

27. Strah je Gospodnji kao perivoj blagoslova: on èovjeka štiti više od svake slave.

28. Sine moj, ne živi od prosjaèenja; bolje je umrijeti nego prosjaèiti.

29. Èovjek koji neprestano gleda na tuði stol ne živi životom života dostojnim. On kalja svoje grlo jelima tuðinskim, a obrazovan i odgojen èovjek toga se kloni.

30. Slatko je prosjaèenje usnama bestidnika, ali ga u utrobi pali kao vatra.