Poslanica Hebrejima, 1
1. Više puta i na više naèina Bog nekoæ govoraše ocima po prorocima;
2. konaèno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.
3. On, koji je odsjaj Slave i otisak Biæa njegova te sve nosi snagom rijeèi svoje, pošto oèisti grijehe, sjede zdesna Velièanstvu u visinama;
4. postade toliko moæniji od anðela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
5. Ta kome od anðela ikad reèe: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin.
6. A opet, kad uvodi Prvoroðenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anðeli Božji.
7. Za anðele veli: Anðele èini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,
8. ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva.
9. Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
10. I: Ti u poèetku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
11. Propast æe, ti æeš ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa.
12. Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeæu, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
13. Za koga pak od anðela ikad reèe: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!
14. Svi ti zar nisu služnièki duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?