Knjiga Nehemijina, 1
1. Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvadesete godine, kad sam bio u Susi,
2. doðe Hanani, jedan od moje braæe, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih zapitah o Židovima - o Ostatku što se spasio od sužanjstva i o Jeruzalemu.
3. Oni mi odgovoriše: "Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena."
4. Kad sam èuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim.
5. I rekoh: "O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji èuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje!
6. Neka uho tvoje bude pažljivo i oèi tvoje otvorene da èuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noæu, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo uèinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuæa oca mojega!
7. Veoma smo zlo èinili prema tebi, ne držeæi naredaba tvojih, zakona i obièaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome.
8. Ali se opomeni rijeèi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako budete nevjerni, ja æu vas rasuti meðu narode;
9. ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja æu vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.'
10. A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moæi i snažnom rukom svojom.
11. Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreæu sluzi svome i uèini da naðe milost pred ovim èovjekom." A ja bijah tada peharnik kraljev.