1. U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan èovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama.

2. Taj se èovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraæani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše.

3. Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina.

4. Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina.

5. Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža.

6. Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je èula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha.

7. Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu.

8. Noemi tada reèe svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni.

9. Neka vam Jahve udijeli da obje naðete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plaè.

10. I rekoše joj: "Ne! Mi æemo s tobom, tvome narodu."

11. Ali im reèe Noemi: "Vratite se natrag, kæeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar æu još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?

12. Vratite se natrag, kæeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još noæas i da rodim sinove' -

13. zar biste mogle èekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kæeri moje, tuga bi moja bila veæa od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me."

14. One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom.

15. Noemi joj reèe: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!"

16. A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit æu se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.

17. Gdje ti umreš, umrijet æu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat æe i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe."

18. Videæi gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraæati.

19. Tako su zajedno išle dok ne doðoše u Betlehem. A kad doðoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene.

20. A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorèinom ispunio!

21. Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraæa bez igdje ièega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoèi protiv mene i Svemoguæi me u tugu zavi?"

22. Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je poèela žetva jeèma.






“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.”(Pe Pio) São Padre Pio de Pietrelcina