Druga knjiga o Samuelu, 1
1. Poslije Šaulove smrti David se vratio kuæi pobijedivši Amaleèane. Dva je dana proveo u Siklagu.
2. Treæega dana doðe neki èovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se.
3. David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora."
4. A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan."
5. Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?"
6. A mladi glasonoša odgovori: "Sluèajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim.
7. Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!'
8. I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amaleèanin sam.'
9. Tada mi on reèe: 'Doði ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grè, a duša je još sva u meni!'
10. Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neæe preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru."
11. Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.
12. I naricali su, plakali i postili do veèera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od maèa.
13. Potom David upita mladoga glasonošu: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka, Amaleèanina."
14. Tada mu reèe David: "Kako se nisi bojao diæi ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?"
15. I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Doði ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije.
16. A David mu još doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedoèila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'"
17. Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom.
18. Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uèe sinovi Judini. David reèe:
19. "Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!
20. O porazu vi u Gatu ne prièajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kæeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne klièu nevjernièke.
21. O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraæala rod za sjeme, jer kod vas je osramoæen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan,
22. nego krvlju ranjenika, mašæu palih! Luk Jonate nikad nije promašio, maè Šaulov nikad bezuspješan bio!
23. Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jaèi!
24. Za Šaulom sad plaèite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam prièvršæivo.
25. Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti!
26. Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske èudesnija.
27. Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!"