1. Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uèi boju a prste ratu.

2. On je ljubav moja i tvrðava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

3. Što je èovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li èedo ljudsko da ga se spominješ?

4. Poput daška je èovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

5. Jahve, nagni svoja nebesa i siði, takni bregove: i zadimit æe se!

6. Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

7. Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuðinskih:

8. laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

9. Pjevat æu ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat æu.

10. Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna maèa

11. spasi mene, oslobodi me iz ruke tuðinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

12. Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kæeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

13. da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;

14. ovce naše plodile se na tisuæe, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plaèa na ulicama našim!

15. Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!





“Esforce-se, mesmo se for um pouco, mas sempre…” São Padre Pio de Pietrelcina