1. Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješæujte meðu narodima djela njegova!

2. Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova èudesa!

3. Dièite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

4. Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

5. Sjetite se èudesa koja uèini, njegovih èuda i sudova usta njegovih!

6. Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

7. On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

8. On se uvijek sjeæa svojega Saveza, rijeèi koju dade tisuæi naraštaja:

9. Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

10. Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeèni Savez,

11. govoreæi: "Tebi æu dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu."

12. Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,

13. išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

14. ali ne dopusti nikom da ih tlaèi, kažnjavaše zbog njih kraljeve:

15. "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"

16. I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.

17. Pred njima èovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.

18. Sputaše uzama noge njegove, u gvožðe mu vrat staviše,

19. dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga rijeè potvrdi.

20. Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.

21. Za domaæina ga stavi kuæi svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,

22. da velikaše njegove po volji uèi i starce njegove mudrosti da vodi.

23. Tad Izrael u Egipat uðe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.

24. Narod svoj umnoži veoma, uèini ga jaèim od dušmana.

25. Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.

26. Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

27. Èinjahu meðu njima znake njegove i èudesa u Kamovoj zemlji.

28. Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni rijeèima njegovim.

29. U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

30. Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.

31. Reèe, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

32. Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

33. Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

34. Reèe, i skakavci doðoše i bezbrojne gusjenice s njima.

35. U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.

36. Pobi sve prvoroðene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

37. Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

38. Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

39. Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoæ sja.

40. Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

41. Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteèe kao rijeka.

42. Tad se sjeti svete rijeèi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.

43. Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

44. I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,

45. da èuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!





“Seja modesto no olhar.” São Padre Pio de Pietrelcina