aaaaa

1. Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva

2. Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doðe!

3. Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!

4. Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

5. Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

6. Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.

7. Slièan sam èaplji u pustinji, postah k'o æuk na pustoj razvalini.

8. Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.

9. Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.

10. Pepeo jedem poput kruha, a piæe svoje miješam sa suzama

11. zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

12. Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.

13. A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

14. Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je èas!

15. Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.

16. Tad æe se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje

17. kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,

18. kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.

19. Nek' se zapiše ovo za buduæi naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.

20. Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda

21. da èuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,

22. da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

23. kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.

24. Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.

25. Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

26. U poèetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

27. Propast æe, ti æeš ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

28. ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

29. Djeca æe tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo æe njihovo trajati pred tobom.




“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.”(Pe Pio) São Padre Pio de Pietrelcina