Psalmi, 102
1. Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
2. Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doðe!
3. Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
4. Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
5. Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
6. Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
7. Slièan sam èaplji u pustinji, postah k'o æuk na pustoj razvalini.
8. Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
9. Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
10. Pepeo jedem poput kruha, a piæe svoje miješam sa suzama
11. zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
12. Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
13. A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
14. Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je èas!
15. Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
16. Tad æe se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
17. kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
18. kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
19. Nek' se zapiše ovo za buduæi naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
20. Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
21. da èuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
22. da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
23. kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
24. Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
25. Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
26. U poèetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
27. Propast æe, ti æeš ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
28. ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
29. Djeca æe tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo æe njihovo trajati pred tobom.
