1. Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!

2. Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske

3. i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

4. Lutahu pustinjom, u samoæi pustoj, puta ne nalazeæ' do naseljena grada.

5. Gladni su bili, žeðu izmoreni, duša je klonula u njima.

6. Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.

7. Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.

8. Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim!

9. Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

10. U mraku sjeðahu i u tmini, sputani bijedom i gvožðima,

11. jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.

12. Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.

13. Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.

14. Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.

15. Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim!

16. Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.

17. Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuæ' svoje opaèine:

18. svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni doðoše.

19. Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.

20. Rijeè svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.

21. Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim!

22. Nek' prinose žrtve zahvalnice i klièuæi nek' djela njegova kazuju!

23. Oni koji laðama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:

24. oni vidješe djela Jahvina, èudesa njegova na puèini.

25. On reèe i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.

26. Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.

27. Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.

28. Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.

29. Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.

30. Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.

31. Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim!

32. Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeæu staraca!

33. On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;

34. plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloæe žitelja njezinih.

35. On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore

36. i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje æe živjeti.

37. Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.

38. I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.

39. Prorijeðeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.

40. Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuæu pustom lutaju.

41. Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.

42. Videæ' to, èestiti neka se raduju, a zloæa neka sebi usta zaèepi!

43. Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!





“Como é belo esperar!” São Padre Pio de Pietrelcina