Knjiga Sirahova, 22

1. Lijenèina je slièan uprljanu kamenu: svatko zviždi zbog gnusobe njegove.

1. Lapidi luteo comparatus est piger, et omnes sibilabunt super aspernationem illius;

2. Lijenèina je slièan hrpi balege: tko ga dirne otresa ruku.

2. fimo boum comparatus est piger: et omnis, qui tetigerit eum, excutiet manus.

3. Sramota je ocu loše odgojen sin, a ako je kæi, na štetu mu je.

3. Confusio patris est de filio indisciplinato, filia autem in deminorationem generatur.

4. Razumna kæi blago je mužu svojem, a besramnica je na tugu svojem roditelju.

4. Filia prudens hereditas viro suo, nam, quae confundit, in contumeliam fit genitoris.

5. Bestidna kæi sramoti i oca i muža, pa je obojica preziru.

5. Patrem et virum confundit filia audax, ab utrisque autem inhonorabitur.

6. Neprikladan je prigovor kao gozba na dan žalosti, ali šiba i ukor uvijek su mudrost.

6. Musica in luctu importuna narratio; disciplina et doctrina in omni tempore sapientia.

7. #

7. Qui docet fatuum, quasi qui conglutinat testam;

8. #

8. qui narrat verbum non audienti, quasi qui excitat dormientem de gravi somno.

9. Tko pouèava luðaka pokušava zalijepiti krhotine i budi spavaèa iz sna dubokog.

9. Cum dormiente loquitur, qui enarrat stulto sapientiam, et in fine narrationis dicit: “Quis est hic?”.

10. Objašnjavati luðaku isto je kao i bunovnu èovjeku, jer æe na koncu zapitati: "Što je?"

10. Supra mortuum plora, defecit enim lux, et supra fatuum plora, defecit enim sensus.

11. Za mrtvim plaèi, jer mu se ugasila svjetlost; i za luðakom plaèi, jer mu se ugasio razum. Manje za mrtvim plaèi, jer je poèinuo, a luðakov je život gori od smrti.

11. Modicum plora supra mortuum, quoniam requievit;

12. Žalost za mrtvim traje sedam dana, a za luðakom i bezbožnikom sve dane života njihova.

12. nequissima enim vita fatui super mortem.

13. Ne govori mnogo s bezumnikom i ne druži se s nerazumnikom: èuvaj ga se, da ti ne dosadi i da se ne ukaljaš dodirom njegovim. Kloni ga se, da naðeš mir i da ti ne dojadi ludost njegova.

13. Luctus mortui septem dies, fatui autem et impii omnes dies vitae illorum.

14. Što je teže od olova? I kako se zove ako ne: luðak?

14. Cum stulto ne multum loquaris et cum insensato ne abieris.

15. Lakše je nositi i pijesak i sol i komad željeza nego snositi èovjeka nerazumna.

15. Serva te ab illo, ut non molestiam habeas, et non coinquinaberis impactione illius.

16. Kao što se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni srce utvrðeno zrelim promišljanjem ne plaši u èasu pogibelji.

16. Deflecte ab illo et invenies requiem et non acediaberis in stultitia illius.

17. Srce uèvršæeno umnim razmišljanjem jest kao ures od žbuke na uglaèanu zidu.

17. Super plumbum quid gravius? Et quod illi aliud nomen quam fatuus?

18. Kao što kamenèiæi na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni srce zaplašeno luðaèkim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu.

18. Arenam et salem et massam ferri facilius est ferre quam hominem imprudentem et fatuum et impium.

19. Tko oko udari suze izazove, a tko srce dirne izaziva osjeæaje.

19. Loramentum ligneum colligatum in fundamento aedificii non dissolvetur; sic et cor confirmatum in cogitatione consilii, nullus timor illud commovebit.

20. Tko se baca kamenom na ptice rastjera ih, a tko prijatelja grdi raskida prijateljstvo.

20. Cor firmatum in cogitatu intellegentiae sicut ornatus in pariete polito.

21. Ako trgneš i maè na prijatelja, ne gubi nade jer on se može vratiti.

21. Sicut pali in excelsis et caementa sine impensa posita contra faciem venti non permanebunt,

22. I ako otvoriš usta protiv prijatelja, ne boj se jer moguæa je pomirba. Samo u sluèaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj.

22. sic et cor timidum in cogitatione stulti contra impetum timoris non resistet. (23)

23. Budi vjeran bližnjemu svojem kad je siromašan, tako da mu budeš i u kasnijoj sreæi dionik; ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime zajedno dijeliš baštinu.

23.

24. Prije vatre diže se iz peæi vatra i dim, tako i prije krvoproliæa izbija svaða.

24. Pungens oculum deducit lacrimas, et, qui pungit cor, pellit amicitiam.

25. Ne stidim se uzeti u zaštitu prijatelja i pred njim se ne krijem.

25. Mittens lapidem in volatilia fugat illa; sic et qui conviciatur amico, dissolvit amicitiam.

26. Ako li me od njega zadesi zlo, svatko koji èuje èuvat æe se od njega.

26. Ad amicum etsi produxeris gladium, non desperes: est enim regressus; ad amicum

27. Oj, tko æe postaviti stražu ustima mojim i na usne moje peèat razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uništi?

27. si aperueris os triste, non timeas: est enim concordatio, excepto convicio et improperio et superbia et mysterii revelatione et plaga dolosa; in his omnis effugiet amicus.

28.

28. Fidem posside cum amico in paupertate illius, ut et in bonis illius communices;

29.

29. in tempore tribulationis illius permane illi fidelis, ut et in hereditate illius coheres sis.

30.

30. Ante ignem camini vapor et fumus, sic et ante sanguinem maledicta et contumeliae et minae.

31.

31. Amicum tegere non confundar, a facie illius non me abscondam; et, si mala mihi evenerint per illum, sustinebo:

32.

32. omnis, qui audiet, cavebit se ab eo.

33.

33. Quis dabit ori meo custodiam et super labia mea signaculum aptum, ut non cadam ab ipsis, et lingua mea perdat me?