1. clama ne cesses quasi tuba exalta vocem tuam et adnuntia populo meo scelera eorum et domui Jacob peccata eorum
2. me etenim de die in diem quærunt et scire vias meas volunt quasi gens quæ justitiam fecerit et quæ judicium Dei sui non reliquerit rogant me judicia justitiæ adpropinquare Deo volunt
3. quare jejunavimus et non aspexisti humiliavimus animam nostram et nescisti ecce in die jejunii vestri invenitur voluntas et omnes debitores vestros repetitis
4. ecce ad lites et contentiones jejunatis et percutitis pugno impie nolite jejunare sicut usque ad hanc diem ut audiatur in excelso clamor vester
5. numquid tale est jejunium quod elegi per diem adfligere hominem animam suam numquid contorquere quasi circulum caput suum et saccum et cinerem sternere numquid istud vocabis jejunium et diem acceptabilem Domino
6. nonne hoc est magis jejunium quod elegi dissolve conligationes impietatis solve fasciculos deprimentes dimitte eos qui confracti sunt liberos et omne onus disrumpe
7. frange esurienti panem tuum et egenos vagosque induc in domum tuam cum videris nudum operi eum et carnem tuam ne despexeris
8. tunc erumpet quasi mane lumen tuum et sanitas tua citius orietur et anteibit faciem tuam justitia tua et gloria Domini colliget te
9. tunc invocabis et Dominus exaudiet clamabis et dicet ecce adsum si abstuleris de medio tui catenam et desieris digitum extendere et loqui quod non prodest
10. cum effuderis esurienti animam tuam et animam adflictam repleveris orietur in tenebris lux tua et tenebræ tuæ erunt sicut meridies
11. et requiem tibi dabit Dominus semper et implebit splendoribus animam tuam et ossa tua liberabit et eris quasi hortus inriguus et sicut fons aquarum cujus non deficient aquæ
12. et ædificabuntur in te deserta sæculorum fundamenta generationis et generationis suscitabis et vocaberis ædificator sepium avertens semitas in quietem
13. si averteris a sabbato pedem tuum facere voluntatem tuam in die sancto meo et vocaveris sabbatum delicatum et sanctum Domini gloriosum et glorificaveris eum dum non facis vias tuas et non invenitur voluntas tua ut loquaris sermonem
14. tunc delectaberis super Domino et sustollam te super altitudines terræ et cibabo te hereditate Jacob patris tui os enim Domini locutum est
Fusnote:
58:1-5 - Bog osuđuje licemjerne postove ljudi, koji prakticiraju vanjske obrede bez istinskog pokajanja. Pravi post uključuje promjenu srca i pravedno djelovanje (vidi također Mateja 6:16-18 i Amosa 5:21-24).
58:6-7 - Istinski post, prema Bogu, je osloboditi potlačene, nahraniti gladne i skloniti beskućnike. Ovaj poziv naglašava prakticiranje pravde i ljubav prema bližnjemu (vidi također Jakovljevu 1:27 i Matej 25:35-36).
58:8-9 - Bog obećava iscjeljenje, zaštitu i uslišane molitve onima koji prakticiraju istinski post. Njegovi blagoslovi prate pravdu i milosrđe (vidi također Izreke 19:17 i Luka 6:38).
58:10-11 - Velikodušnost i briga za one u potrebi rezultiraju stalnim Božjim vodstvom, zadovoljstvom u teškim vremenima i duhovnom obnovom (vidi također Psalam 23:1-3 i 2. Korinćanima 9:8).
58:13-14 - Bog naglašava važnost štovanja subote kao svetog dana. Oni koji uživaju u Gospodinu doživjet će Njegovu radost i blagoslove (vidi također Izlazak 20:8-11 i Matej 12:8).
Stihovi vezani uz Liber Isaiae, 58:
Izaijino poglavlje 58 redefinira pravu duhovnost. Kako Bog gleda na autentični post i bogoslužje? Ovaj izazovni tekst kritizira isprazni ritualizam i poziva na vjeru koja se izražava u socijalnoj pravdi. Poglavlje obećava blagoslove onima koji prakticiraju istinsko suosjećanje. Izaija 58 govori o temama kao što su iskreno štovanje, briga za one u potrebi i duhovna obnova. Razmislite s nama o pet biblijskih odlomaka koji se odnose na temeljna načela ovog provokativnog poglavlja.
Matej 6:16-18: "Kada postite, ne izgledajte tužni kao licemjeri, koji mijenjaju izgled lica da bi drugi vidjeli da poste. Zaista vam kažem da su već primili svoju punu plaću. Kad postiš, namaži svoju glavu uljem i umij svoje lice, da se drugima ne pokaže da postiš, nego samo Ocu tvome koji vidi u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, naplatit će te." - Isus proširuje učenje iz Izaije 58:3-7 o pravom postu, naglašavajući iskrenost i usredotočenost na Boga.
Jakovljeva 2:15-16: "Ako brat ili sestra trebaju odjeću i dnevnu hranu i netko od vas mu kaže: 'Idi u miru, ugri se i nahrani se dok ne budeš zadovoljan', ali bez da mu daš bilo što, koja je svrha?" - Jakov ponavlja poziv iz Izaije 58,7 da se na praktičan način brinemo za one koji su u potrebi.
1. Ivanova 3:17: "Ako netko ima materijalnih sredstava i, videći svoga brata u nevolji, ne suosjeća s njim, kako ljubav Božja može ostati u njemu?" - Ovaj stih odražava poziv iz Izaije 58:7-10 da se pomogne onima u potrebi kao izraz ljubavi prema Bogu.
Djela apostolska 13:2-3: "Dok su slavili Gospodina i postili, Duh Sveti reče: 'Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.' Tako su, nakon posta i molitve, položili ruke na njih i otpustili ih." - Ovaj odlomak pokazuje post kao dio štovanja i traženja Božje volje, odražavajući teme iz Izaije 58.
Marko 2:27-28: "I tada im reče: 'Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Dakle, Sin Čovječji gospodar je i subote.'" - Isus nanovo tumači značenje subote, ponavljajući naglasak iz Izaije 58:13-14 na istinskom svetkovanju subote.
FAQ:
Što Bog očekuje od posta, prema Izaiji 58?
Bog nije zadovoljan površnim postom, ali zahtijeva post koji se pretvara u pravednost, pomoć potrebitima i skrušeno srce. (Izaija 58,6-7)
Kako Bog obećava da će blagosloviti one koji prakticiraju pravi post?
Bog obećava obnoviti i ojačati one koji prakticiraju pravi post, donoseći iscjeljenje, svjetlo i pravednost. (Izaija 58,8-9)
Što znači "subotnji odmor" u Izaiji 58?
Na subotu se gleda kao na znak saveza s Bogom, a svetkovanje subotnjeg odmora u svetosti donosi božanske blagoslove. (Izaija 58,13-14)
Što je obećano onima koji služe potrebama siromašnih?
Bog obećava da će se brinuti za one koji pomažu siromašnima i potrebitima, obećavajući svoju prisutnost i obnovu. (Izaija 58:10-11)
Kako Bog opisuje pravo obožavanje u Izaiji 58?
Bog opisuje pravo obožavanje kao praksu koja nadilazi rituale, odražavajući pravdu i milosrđe prema drugima. (Izaija 58,6-7)
