1. A Job progovori i reèe:

2. "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!

3. Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeèi zastraniti znaju.

4. Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

5. TÓa, kraj svježe trave njaèe li magarac, muèe li goveèe kraj punih jasala?

6. Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?

7. Al' ono što mi se gadilo dotaæi, to mi je sada sva hrana u bolesti.

8. O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono èem se nadam!

9. O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

10. Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.

11. Zar snage imam da mogu èekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

12. Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?

13. Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoæ nije uskraæena?

14. Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.

15. Kao potok me iznevjeriše braæa, kao bujice zimske svoje korito.

16. Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;

17. al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.

18. Karavane zbog njih skreæu sa putova, u pustinju zaðu i u njoj se gube.

19. Karavane temske oèima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.

20. A kad do njih doðu, naðu se u èudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.

21. U ovom ste èasu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.

22. Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;

23. iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'

24. Vi me pouèite, pa æu ušutjeti, u èem je moj prijestup, pokažite meni.

25. O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?

26. Mislite li možda prekoriti rijeèi? TÓa u vjetar ide govor oèajnikov!

27. Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?

28. U oèi me sada dobro pogledajte, paz'te neæu li vam slagati u lice.

29. Povucite rijeè! Kakve li nepravde! Povucite rijeè, neporoèan ja sam!

30. Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreæu svaku okusio nisam?





“Que Nossa Mãe do Céu tenha piedade de nós e com um olhar maternal levante-nos, purifique-nos e eleve-nos a Deus.” São Padre Pio de Pietrelcina