1. Job nastavi svoju besjedu i reèe:

2. "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorèa:

3. sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

4. usne moje neæe izustiti zloæu niti æe laž kakva doæi na moj jezik.

5. Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.

6. Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neæe.

7. Neka mi dušmana kob opakog snaðe, a mog protivnika udes bezbožnikov!

8. Èemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

9. Hoæe li èuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

10. Zar æe se radovat' on u Svesilnome, zar æe Boga svakog èasa zazivati?

11. Ali Božju ruku ja æu vam pokazat' i neæu vam sakrit namjere Svesilnog.

12. Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"

13. "Ovu sudbu Bog dosuðuje opakom, ovo baštini silnik od Svemoguæeg.

14. Ima li sinova mnogo, maè ih èeka, a porod mu neæe imat' dosta kruha.

15. Smrt æe sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neæe.

16. Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,

17. nek' ih skuplja, odjenut æe ih pravednik, ljudi æe nedužni podijeliti srebro.

18. Od pauèine je kuæu sagradio, kolibicu kakvu sebi diže èuvar:

19. bogat je legao, al' po posljednji put; kad oèi otvori, nièeg više nema.

20. Usred bijela dana strava ga spopada, noæu ga oluja zgrabi i odnese.

21. Istoèni ga vjetar digne i odvuèe, daleko ga baca od njegova mjesta.

22. Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaæi iz ruke.

23. Rukama plješæu nad njegovom propašæu i zvižde na njega kamo god došao.





"Tente percorrer com toda a simplicidade o caminho de Nosso Senhor e não se aflija inutilmente.” São Padre Pio de Pietrelcina