1. Sofar iz Naamata progovori tad i reèe:

2. "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuðenje

3. dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um æe moj veæ naæi.

4. Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je èovjek na zemlju stavljen bio,

5. da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren proðe sreæa bezbožnièka.

6. Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,

7. poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'

8. Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviðenja noænog.

9. Nijedno ga oko više gledat neæe, niti æe ga mjesto njegovo vidjeti

10. Njegovu æe djecu gonit' siromasi: rukama æe svojim vraæati oteto.

11. Kosti su njegove bujale mladošæu; gle, zajedno s njome pokošen je sada.

12. Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;

13. sladio se pazeæ' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.

14. Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.

15. Blago progutano mora izbljuvati. Bog æe ga istjerat' njemu iz utrobe.

16. Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.

17. Potoke ulja on gledat' više neæe, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.

18. Vratit æe dobitak ne okusivši ga, neæe uživat' u plodu trgovine.

19. Jer je sirotinju gnjeo i tlaèio, otimao kuæe koje ne sazida,

20. jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neæe izbaviti.

21. Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreæa njegova dugo trajat neæe.

22. Sred izobilja u škripcu æe se naæi, svom æe snagom na nj se oboriti bijeda.

23. I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog æe na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.

24. Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk æe mjedeni njega prostrijeliti.

25. Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leða, a šiljak blistavi viri mu iz žuèi. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,

26. na njega tmine sve tajom oèekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.

27. Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i èitava zemlja na njega se diže.

28. Njegovu æe kuæu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.

29. Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuðuje."





“É sempre necessário ir para a frente, nunca para trás, na vida espiritual. O barco que pára em vez de ir adiante é empurrado para trás pelo vento.” São Padre Pio de Pietrelcina