1. Elihu nastavi i reèe:

2. "Strpi se malo, pa æu te pouèit', jer još nisam sve rekao za Boga.

3. Izdaleka æu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.

4. Zaista, za laž ne znaju mi rijeèi, uza te je èovjek znanjem savršen.

5. Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

6. Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.

7. S pravednika on oèiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.

8. Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,

9. djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.

10. Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.

11. Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreæi, u užicima godine njihove.

12. Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuæi kako.

13. A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoæ kad ih on okuje;

14. u cvatu svoga djeèaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.

15. Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreæi otvara mu oèi:

16. izbavit æe te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniènim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

17. Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,

18. nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.

19. Nek' ti je gavan k'o èovjek bez zlata, a èovjek jake ruke poput slaba.

20. Ne goni one koji su ti tuði da rodbinu na njino mjesto staviš.

21. Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snaðe tebe iskušenje.

22. Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar uèitelja ima poput njega?

23. Tko je njemu put njegov odredio? Tko æe mu reæi: 'Radio si krivo'?

24. Spomeni se velièati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.

25. S udivljenjem svijet èitav ga promatra, divi se èovjek, pa ma izdaleka.

26. Veæi je Bog no što pojmit' možemo, nedokuèiv je broj ljeta njegovih!

27. U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.

28. Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.

29. Tko li æe shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?

30. Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.

31. Pomoæu njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.

32. On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo æe zgoditi.

33. Glasom gromovnim sebe navješæuje, stiže s gnjevom da zgromi opaèinu.





“O medo excessivo nos faz agir sem amor, mas a confiança excessiva não nos deixa considerar o perigo que vamos enfrentar”. São Padre Pio de Pietrelcina