1. Sa svojim oèima savez sam sklopio da pogledat neæu nijednu djevicu.

2. A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?

3. TÓa nije li nesreæa za opakoga, a nevolja za one koji zlo èine?

4. Ne pronièe li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

5. Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?

6. Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa æe uvidjeti neporoènost moju!

7. Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,

8. neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

9. Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,

10. neka moja žena drugom mlin okreæe, neka s drugim svoju podijeli postelju!

11. Djelo bestidno time bih poèinio, zloèin kojem pravda treba da presudi,

12. užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.

13. Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,

14. što æu uèiniti kada Bog ustane? Što æu odvratit' kad raèun zatraži?

15. Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majèinu?

16. Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oèi udovièine?

17. Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

18. TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

19. Zar sam beskuænika vidio bez odjeæe ili siromaha kog bez pokrivaèa

20. a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

21. Ako sam ruku na nevina podigao znajuæ' da mi je na vratima branitelj,

22. nek' se rame moje od pleæa odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

23. Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio velièanstvu.

24. Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

25. Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

26. Zar se, gledajuæi sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

27. moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

28. Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.

29. Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

30. ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjuæi ga i želeæi da umre?

31. Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?

32. Nikad nije stranac vani noæivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

33. Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu

34. jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam muèao ne prelazeæ' svoga praga?

35. O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju rijeè ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,

36. i ja æu je nosit' na svome ramenu, èelo æu njome k'o krunom uresit'.

37. Dat æu mu raèun o svojim koracima i poput kneza pred njega æu stupiti."

38. Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;

39. ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,

40. [40a] neka mjesto žita po njoj nièe korov, a mjesto jeèma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac rijeèi Jobovih.





“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina