1. Job nastavi svoju besjedu i reèe:

2. "O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,

3. kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,

4. kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,

5. kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu djeèaci,

6. kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuèaše mi kamen!

7. Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,

8. vidjevši me, sklanjali bi se mladiæi, starci bi ustavši stojeæi ostali.

9. Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.

10. Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

11. Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.

12. Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoæi.

13. Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraæah.

14. Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.

15. Bjeh oèi slijepcu i bjeh noge bogalju,

16. otac ubogima, zastupnik strancima.

17. Kršio sam zube èovjeku opaku, plijen sam èupao iz njegovih èeljusti.

18. Govorah: 'U svom æu izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'

19. Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.

20. Pomlaðivat æe se svagda slava moja i luk æe mi se obnavljati u ruci.'

21. Slušali su željno što æu im kazati i šutjeli da od mene savjet èuju.

22. Na rijeèi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.

23. Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.

24. Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.

25. Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj meðu svojim kad je èetama kao onaj koji tješi ojaðene.





“Devemos odiar os nossos pecados, visto que o amor ao Senhor significa paz”. São Padre Pio de Pietrelcina