1. Sine moj, èuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti

2. da saèuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.

3. Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glaðe od ulja,

4. ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli maè.

5. Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.

6. Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.

7. Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od rijeèi mojih usta.

8. Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuæe,

9. da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;

10. da se ne bi tuðinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuðu kuæu;

11. da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti

12. i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!

13. I ne slušah glasa svojih uèitelja, niti priklonih uho onima što me pouèavahu.

14. I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"

15. Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teèe iz tvoga studenca.

16. Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teæi ulicama?

17. Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuðinaca koji su uza te.

18. Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:

19. neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!

20. TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuðinki njedra?

21. Jer pred Jahvinim su oèima èovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.

22. Opakoga æe uhvatiti njegova zloæa i sapet æe ga užad njegovih grijeha.

23. Umrijet æe jer nema pouke, propast æe zbog svoje goleme gluposti.





“Para consolar uma alma na sua dor, mostre todo o bem que ela ainda pode fazer”. São Padre Pio de Pietrelcina