Psalmi, 104

1. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven velièanstvom i ljepotom,

1. Benedic, anima mea, Domino. Domine Deus meus, magnificatus es vehementer! Maiestatem et decorem induisti,

2. svjetlošæu ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

2. amictus lumine sicut vestimento. Extendens caelum sicut velum,

3. na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

3. qui exstruis in aquis cenacula tua. Qui ponis nubem ascensum tuum, qui ambulas super pennas ventorum.

4. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

4. Qui facis angelos tuos spiritus et ministros tuos ignem urentem.

5. Zemlju si stavio na stupove njene: neæe se poljuljati u vijeke vjekova,

5. Qui fundasti terram super stabilitatem suam, non inclinabitur in saeculum saeculi.

6. pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

6. Abyssus sicut vestimentum operuit eam, super montes stabant aquae.

7. na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

7. Ab increpatione tua fugiunt, a voce tonitrui tui formidant.

8. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

8. Ascendunt in montes et descendunt in valles, in locum, quem statuisti eis.

9. Odredio si granicu koju ne smiju prijeæi, da opet ne pokriju zemlju.

9. Terminum posuisti, quem non transgredientur, neque convertentur operire terram.

10. Izvore svraæaš u potoke što žubore meðu brdima.

10. Qui emittis fontes in torrentes; inter medium montium pertransibunt,

11. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeð gase u njima.

11. potabunt omnes bestias agri, exstinguent onagri sitim suam.

12. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju meðu granama.

12. Super ea volucres caeli habitabunt, de medio ramorum dabunt voces.

13. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasiæuje plodom tvojih ruku.

13. Rigas montes de cenaculis tuis, de fructu operum tuorum satias terram.

14. Ti daješ te nièe trava za stoku i bilje na korist èovjeku da izvede kruh iz zemlje

14. Producis fenum iumentis et herbam servituti hominum, educens panem de terra

15. i vino što razvedruje srce èovjeèje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce èovjeku.

15. et vinum, quod laetificat cor hominis; exhilarans faciem in oleo, panis autem cor hominis confirmat.

16. Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

16. Saturabuntur ligna Domini et cedri Libani, quas plantavit.

17. Ondje se ptice gnijezde, u èempresu dom je rodin.

17. Illic passeres nidificabunt, erodii domus in vertice earum.

18. Visoki bregovi daju kozorogu a peæine jazavcu sklonište.

18. Montes excelsi cervis, petrae refugium hyracibus.

19. Ti si stvorio mjesec da oznaèuje vremena i sunce znade kada ima zaæi.

19. Fecit lunam ad tempora signanda, sol cognovit occasum suum.

20. Kad razastreš tmine i noæ se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

20. Posuisti tenebras, et facta est nox: in ipsa reptabunt omnes bestiae silvae,

21. Laviæi rièu za plijenom i od Boga hranu traže.

21. catuli leonum rugientes, ut rapiant et quaerant a Deo escam sibi.

22. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

22. Oritur sol, et congregantur et in cubilibus suis recumbunt.

23. Tad èovjek izlazi na dnevni posao i na rad do veèeri.

23. Exit homo ad opus suum et ad operationem suam usque ad vesperum.

24. Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uèinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

24. Quam multiplicata sunt opera tua, Domine! Omnia in sapientia fecisti, impleta est terra creatura tua.

25. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.

25. Hoc mare magnum et spatiosum et latum: illic reptilia, quorum non est numerus, animalia pusilla cum magnis;

26. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

26. illic naves pertransibunt, Leviathan, quem formasti ad ludendum cum eo.

27. I sva ova biæa željno èekaju da ih nahraniš na vrijeme.

27. Omnia a te exspectant, ut des illis escam in tempore suo.

28. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

28. Dante te illis, colligent, aperiente te manum tuam, implebuntur bonis.

29. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraæaju.

29. Avertente autem te faciem, turbabuntur; auferes spiritum eorum, et deficient et in pulverem suum revertentur.

30. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

30. Emittes spiritum tuum, et creabuntur, et renovabis faciem terrae.

31. Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

31. Sit gloria Domini in saeculum; laetetur Dominus in operibus suis.

32. On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

32. Qui respicit terram et facit eam tremere, qui tangit montes, et fumigant.

33. Pjevat æu Jahvi dokle god živim, svirat æu Bogu svome dokle god me bude.

33. Cantabo Domino in vita mea, psallam Deo meo quamdiu sum.

34. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja æu se radovati u Jahvi.

34. Iucundum sit ei eloquium meum, ego vero delectabor in Domino.

35. Nek' zloèinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

35. Deficiant peccatores a terra et iniqui, ita ut non sint. Benedic, anima mea, Domino.