Izaija, 1
1. Viðenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.
2. Èujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoše.
3. Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije."
4. Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaèkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leða.
5. TÓa gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo;
6. od pete do glave nidje zdrava mjesta, veæ ozljede, modrice, otvorene rane, ni oèišæene, ni povijene, ni uljem ublažene.
7. Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oèi haraju tuðinci - pustoš k'o kad propade Sodoma.
8. Kæi sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut.
9. Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slièni.
10. Èujte rijeè Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski!
11. "Što æe mi mnoštvo žrtava vaših?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi.
12. Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima?
13. Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlaðaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaèine.
14. Mlaðake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu!
15. Kad na molitvu ruke širite, je od vas oèi odvraæam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle,
16. operite se, oèistite. Uklonite mi s oèiju djela opaka, prestanite zlo èiniti!
17. Uèite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoæ, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite."
18. "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet æe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat æe kao vuna.
19. Htjednete l' me poslušati, uživat æete plodove zemaljske.
20. U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet æe vas maè." Tako usta Jahvina govorahu.
21. Kako li posta bludnicom tvrða vjerna? Bješe puna praviènosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.
22. Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.
23. Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraæuju, udovièka parnica ne stiže k njima.
24. Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima!
25. Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku oèistim, da iz tebe uklonim olovo!
26. Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u poèetku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrðom vjernosti."
27. Sud pravedni otkupit æe Sion, a pravda obraæenike njegove.
28. Otpadnici i grešnici skršit æe se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut æe.
29. Da, stidjet æete se zbog hrastova što ih sad obožavate i crvenjet æete zbog gajeva u kojima sad uživate.
30. Jer, bit æete poput hrasta osušena lišæa i poput gaja u kojem vode nema.
31. Junak æe biti kuèina, a iskra djelo njegovo, zajedno æe izgorjeti, a nikoga da ugasi.