Psalmi, 74

1. Pouèna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

1. Maskil. Asaph. Ut quid, Deus, reppulisti in finem, iratus est furor tuus super oves pascuae tuae?

2. Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namaèe kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

2. Memor esto congregationis tuae, quam possedisti ab initio. Redemisti virgam hereditatis tuae: mons Sion, in quo habitasti.

3. Korakni k ruševinama vjeènim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

3. Leva gressus tuos in ruinas sempiternas: omnia vastavit inimicus in sancto.

4. Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.

4. Rugierunt, qui oderunt te, in medio congregationis tuae; posuerunt signa sua in signa.

5. Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

5. Visi sunt quasi in altum securim vibrantes in silva condensa.

6. sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

6. Exciderunt ianuas eius in idipsum; in securi et ascia deiecerunt.

7. Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

7. Incenderunt igni sanctuarium tuum, in terram polluerunt tabernaculum nominis tui;

8. Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!"

8. dixerunt in corde suo: “Opprimamus eos simul”. Combusserunt omnes congregationes Dei in terra.

9. Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko meðu nama ne zna dokle ...

9. Signa nostra non vidimus; iam non est propheta, et apud nos non est qui cognoscat amplius.

10. Dokle æe se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoæe li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

10. Usquequo, Deus, improperabit inimicus, spernet adversarius nomen tuum in finem?

11. Zašto povlaèiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

11. Ut quid avertis manum tuam et tenes dexteram tuam in medio sinu tuo?

12. No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

12. Deus autem rex noster ante saecula, operatus est salutes in medio terrae.

13. Ti svojom silom rasjeèe more, smrska glave nakazama u vodi.

13. Tu conscidisti in virtute tua mare, contribulasti capita draconum in aquis.

14. Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

14. Tu confregisti capita Leviathan, dedisti eum escam monstris maris.

15. Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.

15. Tu dirupisti fontes et torrentes; tu siccasti fluvios perennes.

16. Tvoj je dan i noæ je tvoja, ti uèvrsti mjesec i sunce;

16. Tuus est dies, et tua est nox, tu fabricatus es luminaria et solem.

17. ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

17. Tu statuisti omnes terminos terrae, aestatem et hiemem, tu plasmasti ea.

18. Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.

18. Memor esto huius: inimicus improperavit Domino, et populus insipiens sprevit nomen tuum.

19. Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!

19. Ne tradas bestiis animas confitentes tibi et animas pauperum tuorum ne obliviscaris in finem.

20. Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.

20. Respice in testamentum, quia repleta sunt latibula terrae tentoriis violentiae.

21. Ne daj da jadnik otiðe postiðen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

21. Ne revertatur humilis factus confusus; pauper et inops laudabunt nomen tuum.

22. Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.

22. Exsurge, Deus, iudica causam tuam; memor esto improperiorum tuorum, quae ab insipiente fiunt tota die.

23. Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!

23. Ne obliviscaris voces inimicorum tuorum; tumultus adversariorum tuorum ascendit semper.