1. Bijaše nekoæ u zemlji Usu èovjek po imenu Job. Bio je to èovjek neporoèan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.

2. Rodilo mu se sedam sinova i tri kæeri.

3. Imao je sedam tisuæa ovaca, tri tisuæe deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinèadi. Èovjek taj bijaše najugledniji meðu svim istoènjacima.

4. Sinovi su njegovi obièavali naizmjence prireðivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima.

5. A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na oèišæenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda èinio.

6. Jednoga dana doðu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan.

7. Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo proðoh zemljom i obiðoh je", odgovori on.

8. Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!"

9. A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji?

10. Zar nisi ogradio njega, kuæu mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji.

11. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice æe te prokleti!"

12. "Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina.

13. Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata,

14. doðe glasnik k Jobu i reèe: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle,

15. kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim maèem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim."

16. Dok je on još to govorio, doðe drugi i reèe: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim."

17. Dok je još govorio, doðe treæi i reèe: "Kaldejci navališe sa tri èete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim maèem. Jedini ja utekoh da ti javim."

18. Dok je ovaj još govorio, doðe èetvrti i reèe: "Tvoji su sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata.

19. I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva èetiri ugla kuæe, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim."

20. Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa nièice pade na zemlju, pokloni se

21. i reèe: "Go iziðoh iz krila majèina, go æu se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!"

22. Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.






“Dirás tu o mais belo dos credos quando houver noite em redor de ti, na hora do sacrifício, na dor, no supremo esforço duma vontade inquebrantável para o bem. Este credo é como um relâmpago que rasga a escuridão de teu espírito e no seu brilho te eleva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina