1. "Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.

2. Govorite srcu Jeruzalema, vièite mu da mu se ropstvo okonèa, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje."

3. Glas vièe: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.

4. Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni.

5. Otkrit æe se tada Slava Jahvina i svako æe je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila."

6. Glas nalaže: "Vièi!" Odgovorih: "Što da vièem?" - "Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest.

7. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih proðe. Doista, narod je trava.

8. Sahne trava, vene cvijet, ali rijeè Boga našeg ostaje dovijeka."

9. Na visoku se uspni goru, glasnièe radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasnièe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!"

10. Gle, Gospod Jahve dolazi u moæi, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.

11. Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naruèju i brižljivo njeguje dojilice.

12. Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove?

13. Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik?

14. S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, nauèio ga putovima pravde? Tko li ga je nauèio znanju, pokazao mu put k umnosti?

15. Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna!

16. Libanon je malen za lomaèu, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu.

17. Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina.

18. S kime æete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'?

19. Ljevaè lijeva idol, zlatar ga pozlaæuje i lijeva od srebra lanèiæe.

20. Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika. da mu naèini kip nepomièan.

21. Zar ne znate? Zar niste èuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?

22. On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.

23. On obraæa u ništa knezove, uništava suce zemaljske.

24. Tek što su zasaðeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese.

25. "S kime æete mene prispodobit', tko mi je ravan?" - kaže Svetac.

26. Podignite oèi i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.

27. Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmièe moja pravica?"

28. Zar ne znaš? Zar nisi èuo? Jahve je Bog vjeèni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.

29. Umornome snagu vraæa, jaèa nemoænoga.

30. Mladiæi se more i malakšu, iznemogli, momci posræu.

31. Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trèe i ne sustaju, hode i ne more se.





“Ouço interiormente uma voz que constantemente me diz: Santifique-se e santifique!” São Padre Pio de Pietrelcina