1. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven velièanstvom i ljepotom,

2. svjetlošæu ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

3. na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

4. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

5. Zemlju si stavio na stupove njene: neæe se poljuljati u vijeke vjekova,

6. pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

7. na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

8. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

9. Odredio si granicu koju ne smiju prijeæi, da opet ne pokriju zemlju.

10. Izvore svraæaš u potoke što žubore meðu brdima.

11. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeð gase u njima.

12. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju meðu granama.

13. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasiæuje plodom tvojih ruku.

14. Ti daješ te nièe trava za stoku i bilje na korist èovjeku da izvede kruh iz zemlje

15. i vino što razvedruje srce èovjeèje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce èovjeku.

16. Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

17. Ondje se ptice gnijezde, u èempresu dom je rodin.

18. Visoki bregovi daju kozorogu a peæine jazavcu sklonište.

19. Ti si stvorio mjesec da oznaèuje vremena i sunce znade kada ima zaæi.

20. Kad razastreš tmine i noæ se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

21. Laviæi rièu za plijenom i od Boga hranu traže.

22. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

23. Tad èovjek izlazi na dnevni posao i na rad do veèeri.

24. Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uèinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

25. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.

26. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

27. I sva ova biæa željno èekaju da ih nahraniš na vrijeme.

28. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

29. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraæaju.

30. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

31. Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

32. On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

33. Pjevat æu Jahvi dokle god živim, svirat æu Bogu svome dokle god me bude.

34. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja æu se radovati u Jahvi.

35. Nek' zloèinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!





“Há duas razões principais para se orar com muita satisfação: primeiro para render a Deus a honra e a glória que Lhe são devidas. Segundo, para falar com São Padre Pio de Pietrelcina