Psalmi, 144

1. Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uèi boju a prste ratu.

1. David. Benedictus Dominus, adiutor meus, qui docet manus meas ad proelium et digitos meos ad bellum.

2. On je ljubav moja i tvrðava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

2. Misericordia mea et fortitudo mea, refugium meum et liberator meus; scutum meum, et in ipso speravi, qui subdit populum meum sub me.

3. Što je èovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li èedo ljudsko da ga se spominješ?

3. Domine, quid est homo, quod agnoscis eum, aut filius hominis, quod reputas eum?

4. Poput daška je èovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

4. Homo vanitati similis factus est, dies eius sicut umbra praeteriens.

5. Jahve, nagni svoja nebesa i siði, takni bregove: i zadimit æe se!

5. Domine, inclina caelos tuos et descende; tange montes, et fumigabunt.

6. Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

6. Fulgura coruscationem et dissipa eos; emitte sagittas tuas et conturba eos.

7. Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuðinskih:

7. Emitte manum tuam de alto; eripe me et libera me de aquis multis, de manu filiorum alienigenarum,

8. laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

8. quorum os locutum est vanitatem, et dextera eorum dextera mendacii.

9. Pjevat æu ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat æu.

9. Deus, canticum novum cantabo tibi, in psalterio decachordo psallam tibi,

10. Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna maèa

10. qui das salutem regibus, qui redimis David servum tuum de gladio maligno.

11. spasi mene, oslobodi me iz ruke tuðinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

11. Eripe me et libera me de manu filiorum alienigenarum, quorum os locutum est vanitatem, et dextera eorum dextera mendacii.

12. Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kæeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

12. Filii nostri sicut novellae crescentes in iuventute sua; filiae nostrae sicut columnae angulares, sculptae ut structura templi.

13. da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;

13. Promptuaria nostra plena, redundantia omnibus bonis; oves nostrae in milibus innumerabiles in campis nostris,

14. ovce naše plodile se na tisuæe, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plaèa na ulicama našim!

14. boves nostrae crassae. Non est ruina maceriae neque egressus neque clamor in plateis nostris.

15. Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!

15. Beatus populus, cui haec sunt; beatus populus, cui Dominus est Deus.