1. O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiðen je Kirjatajim i osvojen, tvrða posramljena, razorena,

2. nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit æeš razoren, maè veæ ide za tobom!

3. Slušaj! Jauci se èuju iz Horonajima: 'Pohara, propast strašna!'

4. 'Moab je smlavljen!' èuje se vrištanje mališa njegovih.

5. Da, uz brdo Luhit uspinju se plaèuæi. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašæu.

6. 'Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!'

7. Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit æeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima svojim.

8. Pustošnik æe doæi u svaki grad, nijedan mu neæe izmaæi: Dolina æe biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve!

9. Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava.

10. Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju maè svoj ne omasti!

11. Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz baève u baèvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen.

12. "Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja æu mu poslati tlaèitelje koji æe ga pretakati, isprazniti njegove baève i sudove njegove porazbijati.

13. I tada æe se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao."

14. Kako možete reæi: "Mi smo junaci, hrabri ratnici."

15. Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, rijeè je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime.

16. Bliži se propast Moabova, nesreæa njegova hiti.

17. Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi èvrsta palica, žezlo velièanstveno!"

18. Siði sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, kæeri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje.

19. Stani na cestu i promatraj, o žitelju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: "Što se to dogodi?"

20. "Moab se stidi jer je slomljen. Plaèite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan."

21. Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot,

22. nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim,

23. Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon,

24. Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.

25. "Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena."

26. "Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh.

27. Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u kraði te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?"

28. "Ostavite gradove, živite u peæinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!"

29. Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova!

30. "Poznajem ja obijest njegovu - rijeè je Jahvina - laž njegovih rijeèi, laž djela njegovih!

31. Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa.

32. Više nego nad Jazerom, plakat æu nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik.

33. Išèeznu radost i veselje iz voænjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožða ne maste, veseli zvuci više nisu veseli."

34. Urlanje Hešbona i Elalea èuje se sve do Jahasa. Vièu od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru.

35. "U Moabu æu uèiniti - rijeè je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim.

36. Stoga mi srce poput frule dršæe za Moabom, srce moje poput frule dršæe za ljudima Kir Heresa: jer propade steèevina koju stekoše!

37. Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet.

38. Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krèag koji se nikomu ne mili" - rijeè je Jahvina.

39. Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima.

40. Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila.

41. Gradovi su zauzeti, osvojene tvrðave. Srce moapskih junaka bit æe toga dana kao srce žene u trudovima.

42. Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu.

43. Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - rijeè je Jahvina.

44. Tko stravi umakne, u jamu æe pasti; tko se iz jame izvuèe, u zemlju æe pasti. Da, to æu svaliti na Moab u danima kazne njegove" - rijeè je Jahvina.

45. "U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepooènice Moabu i tjeme sinova nemirnièkih.

46. Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, kæeri tvoje u progonstvo.

47. Ali æu promijeniti udes Moabov u buduænosti" - rijeè je Jahvina. Dovde suðenje Moabu.





“Não abandone sua alma à tentação, diz o Espírito Santo, já que a alegria do coração é a vida da alma e uma fonte inexaurível de santidade.” São Padre Pio de Pietrelcina