1. Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jošijin. Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj.

2. Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu rijeèi što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije.

3. Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i sveæenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!"

4. Jeremija u ono vrijeme još zalažaše meðu narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu.

5. A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: èuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada.

6. Tada se javi rijeè Jahvina proroku Jeremiji:

7. Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: 'Evo, vojska faraonova, koja vam priteèe u pomoæ, vratit æe se u svoju zemlju Egipat.

8. Kaldejci æe opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.'

9. Ovako govori Jahve: 'Ne zanosite se mišlju: 'Kaldejci æe otiæi od nas', jer oni neæe otiæi!

10. Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga šatora, opet poustajali da požarom unište ovaj grad.'"

11. Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti opsadu Jeruzalema,

12. i Jeremija htjede otiæi iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od roðaka dobije dio.

13. Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: "Ti hoæeš prebjeæi Kaldejcima!" Jeremija odgovori:

14. "Nije istina, ne želim prebjeæi Kaldejcima!" Ali i ne slušajuæi Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima.

15. Dostojanstvenici se razljutiše na Jeremiju te ga istukoše i zatvoriše u kuæu pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu.

16. Tako Jeremija dospje u nadsvoðen podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena.

17. Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: "Ima li rijeèi od Jahve?" A na to æe Jeremija: "Dakako!" I dometne: "Bit æeš predan u ruke kralja babilonskoga!"

18. Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: "Što skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu?

19. Gdje su sada vaši proroci koji vam prorekoše: 'Kralj babilonski neæe udariti na vas ni na ovu zemlju?'

20. A sada, hajde, èuj mene, gospodaru moj i kralju, usliši molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u kuæu pisara Jonatana, da ondje ne umrem!"

21. Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamnièko dvorište te mu davahu svaki dan pogaèu kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamnièkom dvorištu.





“As almas não são oferecidas como dom; compram-se. Vós ignorais quanto custaram a Jesus. É sempre com a mesma moeda que é preciso pagá-las”. São Padre Pio de Pietrelcina