1. Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreæa, propast velika.

2. Može li se Kæi sionska usporedit' s nježnom tratinom?

3. K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome.

4. S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a veèernje sjene duljaju!

5. Na noge! Navalimo usred noæi, razrušimo dvore njene!"

6. Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlaèenje.

7. Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opaèina izvire. U njemu se èuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane.

8. Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu."

9. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput beraèa pruži ruke meðu èokote!"

10. Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu èuti. Gle, rijeè Jahvina postade im porugom, nije im mila.

11. Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladiæa. Sve æe ih obuzeti: muža i ženu, starca i èovjeka zrele dobi.

12. Njihove æe kuæe pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit æu ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,

13. jer od najmanjega do najveæeg svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice.

14. I olako lijeèe ranu naroda moga, vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.

15. Nek' se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.

16. Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poðite i naæi æete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!'

17. I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Neæemo paziti!'

18. Zato èujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!

19. Èuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu rijeèi moje, Zakon moj odbaciše.

20. Što æe mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše."

21. Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje æe se spotaæi, oci i djeca zajedno, poginut æe susjed zajedno s prijateljem."

22. Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje:

23. u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buèi kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kæeri sionska.

24. Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju.

25. Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maèevi dušmanski prijete, užas sve uokolo.

26. Kæeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, narièi k'o za jedincem tužaljku pregorku. Jer æe doæi nenadano na nas pustošnik.

27. Postavih te za ispitivaèa naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove.

28. Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveæu i mjed i željezo, svi su pokvareni.

29. Mijeh sopæe da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevaè trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izluèiti."

30. "Srebro odbaèeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!





“Onde não há obediência, não há virtude. Onde não há virtude, não há bem, não há amor; e onde não há amor, não há Deus; e sem Deus não se chega ao Paraíso. Tudo isso é como uma escada: se faltar um degrau, caímos”. São Padre Pio de Pietrelcina