1. Ovo je rijeè što doðe Jeremiji od Gospodina:

2. "Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rijeè. Reci: Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi.

3. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa æu boraviti s vama na ovome mjestu.

4. Ne uzdajte se u lažne rijeèi: 'Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!'

5. Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete èinili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome,

6. ako ne budete tlaèili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trèali za tuðim bogovima na svoju nesreæu -

7. boravit æu s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek.

8. Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne rijeèi!

9. Zar da kradete, ubijate, èinite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trèite za tuðim bogovima kojih ne poznajete,

10. a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: 'Spašeni smo!' i da nakon toga opet èinite nedjela i opaèine?

11. Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim oèima peæina razbojnièka? Ali ja dobro vidim" - rijeè je Jahvina.

12. "Poðite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoæ nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega uèinih zbog opaèina naroda svoga izraelskoga.

13. Kako èinite sva ona ista nedjela - rijeè je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate:

14. od ovoga Doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim uèinit æu isto što sam uèinio i od Šila.

15. Odbacit æu vas od lica svojega kao što odbacih svu braæu vašu, sve potomstvo Efrajimovo."

16. "A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neæu uslišiti.

17. Ne vidiš li što èine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim?

18. Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolaèe 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tuðim bogovima da me pogrde.

19. Zar mene tim pogrðuju - rijeè je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?"

20. I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit æu na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveæe i na plodove zemlje, rasplamtjet æe se i neæe se ugasiti."

21. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso.

22. Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.

23. Ovo im ja zapovjedih: 'Slušajte glas moj, pa æu ja biti vaš Bog, a vi æete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.'

24. A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, veæ poðoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leða, a ne lice.

25. Od dana kad oci vaši iziðoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno.

26. Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih.

27. Možeš im sve to reæi, ali te neæe poslušati; zovi ih, neæe ti se odazvati.

28. Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenÄe. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'"

29. Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio.

30. "Da, sinovi Judini èine što je zlo u oèima mojim" - rijeè je Jahvina. "Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu;

31. podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kæeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade.

32. Stoga evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe reæi Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu æe se pokapati mrtvi, jer drugdje neæe biti mjesta.

33. A mrtva tijela ovoga naroda bit æe hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neæe naæi da ih poplaši i otjera.

34. Uklonit æu iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer æe se zemlja ta pretvoriti u pustinju."





“Mesmo a menor transgressão às leis de Deus será levada em conta.” São Padre Pio de Pietrelcina