1. O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima?

2. Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - i uèinit æu da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona æe biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada æe Izrael opljaèkati svoje pljaèkaše" - govori Jahve.

3. "Plaèi, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kæeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima.

4. Što se dièiš dolinom svojom, kæeri odmetnice, koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš: 'Tko se usuðuje ustati protiv mene?'

5. Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit æete raspršeni, svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce neæe skupiti.

6. Ali uto æu opet promijeniti udes sinova Amonovih" - rijeè je Jahvina.

7. O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svj§eta, zar se izvjetrila mudrost njihova?

8. Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove.

9. Doðu li trgaèi k tebi, ni pabirka neæe ostaviti; doðu li kradljivci noæni, opljaèkat æe sve što žele.

10. Jer ja sam onaj što æe Ezava pretražiti i skrovišta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže:

11. 'Ostavi siroèad svoju, ja æu je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!'"

12. Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti èašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti neæeš ostati nekažnjen, morat æeš èašu ispiti!

13. Jer samim se sobom zakleh - rijeè je Jahvina: Bosra æe postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit æe vjeène razvaline."

14. Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj!

15. Jer, gle, uèinit æu te malim meðu narodima, prezrenim meðu ljudima.

16. Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u peæinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande æu te strovaliti" - rijeè je Jahvina.

17. "Edom æe postati pustoš; tko god njime proðe, zaprepastit æe se i zviždati zbog svih rana njegovih.

18. Razorit æe ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove" - govori Jahve. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem boraviti.

19. "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Ali æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?"

20. Zato èujte što je Jahve naumio uèiniti Edomu, èujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi, i sam njihov pašnjak zgrozit æe se nad njima.

21. Od lomljave pada njina zemlja æe se potresti, razlijegat æe se vapaj do Crvenog mora!

22. Gle, poput orla on se diže i lebdi, nad Bosrom širi krila. U dan onaj srce æe junaka edomskih biti kao srce žene u trudovima.

23. O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest èuše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može.

24. Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju.

25. Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje!

26. Zato æe mladiæi njegovi popadati po trgovima, svi æe ratnici poginuti u onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama.

27. "Potpalit æu vatrom zidine Damaska: plamen æe proždrijeti dvor Ben-Hadadov."

28. O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: "Ustajte, na Kedar navalite, uništite sinove Istoka!

29. Nek' im se oduzmu šatori i stada, šatorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek' vièu na njih: 'Strava odasvud!'

30. Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora - rijeè je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smišlja:

31. 'Ustajte, udarite na mirni narod što živi bez straha - rijeè je Jahvina - što nema vrata ni zasuna, što u osami prebiva!

32. Deve njihove bit æe plijen, mnoštvo ovaca otimaèina!' I raspršit æu ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest æu odasvud na njih nesreæu - rijeè je Jahvina.

33. Hasor æe postati brlog èagaljski i pustinja vjeèna. Èovjek ondje neæe prebivati, neæe se ondje nastaniti sin èovjeèji."

34. Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u poèetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga.

35. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove.

36. Èetiri æu vjetra dognati na Elam sa èetiri kraja neba i raspršit Elamce u sva èetiri vjetra, i neæe biti naroda kamo neæe stiæi bjegunci elamski.

37. Utjerat æu Elamcima strah u kosti pred njihovim dušmanima. Pustit æu na njih nesreæu, oganj gnjeva svojega. Poslat æu maè za njima dok ne budu sasvim uništeni.

38. I postavit æu u Elamu prijesto svoj i zatrt æu ondje kralja i sve knezove" - rijeè je Jahvina.

39. Ali æu okrenut' udes Elama" - rijeè je Jahvina.





“Diante de Deus ajoelhe-se sempre.” São Padre Pio de Pietrelcina