1. Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?

2. Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?

3. Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,

4. a kad im porod ojaèa, poraste, ostave ga i ne vraæaju mu se.

5. Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?

6. U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.

7. Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika.

8. Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.

9. Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama?

10. Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim?

11. Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?

12. Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?

13. Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja.

14. On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,

15. ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti.

16. S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.

17. Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.

18. Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.

19. Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?

20. Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?

21. Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.

22. Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe.

23. Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.

24. Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat':

25. na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða.

26. Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi?

27. Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?

28. Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih.

29. Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko.

30. Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."



Livros sugeridos


“Dirás tu o mais belo dos credos quando houver noite em redor de ti, na hora do sacrifício, na dor, no supremo esforço duma vontade inquebrantável para o bem. Este credo é como um relâmpago que rasga a escuridão de teu espírito e no seu brilho te eleva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.