1. Rijeè koju Jahve reèe protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske:

2. "Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je postiðen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi.

3. Jer sa sjevera na nj se diže narod koji æe mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više neæe u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeæi æe i otiæi.

4. U one dane i u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - vratit æe se sinovi Izraelovi, iæi æe plaèuæ' i tražeæi Jahvu, Boga svojega.

5. Pitat æe za put na Sion, onamo æe pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vjeènim, nezaboravnim!'

6. K'o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi.

7. Tko ih naðe, proždire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgriješiše Jahvi, pašnjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!'

8. Bježite iz Babilona! Izaðite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom.

9. Jer evo æu diæi i dovesti na Babilon mnoštvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat æe se protiv njega - odanle æe biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraæaju.

10. Kaldeja æe biti oplijenjena, do mile volje nju æe pljaèkati" - rijeè je Jahvina.

11. "Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljaèkaši moje baštine! Poskakujte k'o june na paši! Ržite kao ždrebad!

12. Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je meðu narodima: pustinja, zemlja prljuša.

13. Zbog gnjeva Jahvina bit æe bez življa, sva æe opustjeti. Tko god proðe mimo Babilon, zgrozit æe se i zviždat æe nad njegovim ranama.

14. Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne žalite strelica - Jahvi je zgriješio.

15. Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se ruše: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago!

16. Istrijebite Babilonu i sijaèa i žeteoca što srpom zamahuje u dane žetvene! Pred maèem silnièkim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bježi zemlji svojoj."

17. Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi.

18. Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit æu kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga.

19. I vratit æu Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede.

20. U one dane, u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - tražit æe grijeh Izraelov, ali ga više neæe biti; tražit æe opaèine judejske, ali ih neæe naæi. Jer oprostih svima koje saèuvah."

21. "Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - rijeè je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!"

22. Ratna se vika èuje u zemlji, poraz strašan.

23. O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima!

24. Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateèen si i uhvaæen, jer se s Jahvom zarati!

25. Jahve otvori svoju oružnicu, izvuèe oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj.

26. Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa.

27. Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siðu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove!

28. Èujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova!

29. Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteèe! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova.

30. Zato æe mu svi mladiæi popadati po trgovima i svi æe mu ratnici u onaj dan izginuti - rijeè je Jahvina.

31. "Evo me na te, Oholice!" - rijeè je Gospoda Jahve nad Vojskama - "došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te.

32. Oholica æe posrnuti, pasti, i nitko ga neæe podiæi. Oganj æu podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet æe sve uokolo."

33. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlaèeni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih èvrsto i neæe da ih puste.

34. Ali, moæan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On æe obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti puèanstvo Babilona."

35. Maè na Kaldejce - rijeè je Jahvina - na puèanstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove!

36. Maè na brbljavce njegove, neka polude! Maè na njegove ratnike, neka se prestrave!

37. Maè na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Maè na njihove riznice; nek ih opljaèkaju!

38. Maè na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova.

39. Zato æe se ondje nastaniti risovi s èagljima, i nojevi æe ondje obitavat. Dovijeka æe ostat' mjesto bez življa, nitko ondje neæe živjeti od koljena do koljena.

40. Razorit æe ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - rijeè je Jahvina. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem' boraviti.

41. Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje.

42. U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buèi poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kæeri babilonska.

43. Kralj babilonski èu vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju.

44. "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Al' ja æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?"

45. Zato, èujte što je Jahve naumio da uèini Babilonu, èujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi; i sam njihov pašnjak zgrozit æe se nad njima.

46. Na glas da je pao Babilon zemlja æe se potresti: razlijegat æe se vapaj meðu narodima.



Livros sugeridos


“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.