1. Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi èuo,

2. nego su opaèine vaše jaz otvorile izmeðu vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.

3. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zloèinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja.

4. Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, zaèinju zloæu, a raðaju bezakonje.

5. Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.

6. Njihovim tkanjem nemoguæe se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloèinaèka, rukama svojim èine nasilje.

7. Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zloèinaèke, pustoš i propast na njinim su putima.

8. Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreæe mira ne poznaje.

9. Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.

10. Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez oèiju. Spotièemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.

11. Svi mumljamo kao medvjedi i guèemo tužno kao golubovi. Oèekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko.

12. Jer mnogo je naših opaèina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoèe. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu;

13. pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnièki, mrmljali u srcu rijeèi lažljive.

14. Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa.

15. Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaèkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice.

16. Vidje da nema èovjeka, zaèudi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije.

17. Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošæu kao plaštem.

18. Vratit æe svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima.

19. Sa zapada vidjet æe ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunèanog. Jer doæi æe kao uska rijeka koju goni dah Jahvin.

20. Ali doæi æe Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, rijeè je Jahvina.

21. "A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i rijeèi moje koje stavih u tvoja usta neæe iziæi iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve.



Livros sugeridos


“O mais belo Credo é o que se pronuncia no escuro, no sacrifício, com esforço”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.