1. Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeðah u svojoj kuæi, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.

2. Pogledah, i gle: tu kao neki èovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine.

3. Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže izmeðu zemlje i neba i ponese me u božanskome viðenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.

4. I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini.

5. I reèe mi: "Sine èovjeèji, podigni oèi prema sjeveru!" I podigoh oèi prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu.

6. I reèe mi: "Sine èovjeèji, vidiš li što oni ovdje èine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje èini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet æeš i gorih gnusoba!"

7. I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina.

8. I reèe mi: "Sine èovjeèji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz!

9. I reèe mi: "Uði i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje èine!"

10. Uðoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo.

11. A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i meðu njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga.

12. I reèe mi: "Sine èovjeèji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!"

13. I reèe mi još: "A vidjet æeš i gorih gnusoba što se ovdje èine!"

14. I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeðahu žene i oplakivahu Tamuza.

15. I reèe mi: "Vidiš li, sine èovjeèji? A vidjet æeš i gorih gnusoba od ovih!"

16. I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, izmeðu trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leðima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu.

17. I reèe mi: "Vidiš li to, sine èovjeèji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje èine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu?

18. Zato æu i ja sada postupiti s njima jarosno i oèi se moje više neæe sažaliti i neæu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neæu ih uslišiti."



Livros sugeridos


“Para consolar uma alma na sua dor, mostre-lhe todo o bem que ela ainda pode fazer.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.