1. Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinÄa pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje.

2. I prozbori èovjeku odjevenom u lan: "Uði meðu toèkove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice izmeðu kerubina i prospi je nad gradom!" - I on na moje oèi uðe meðu kerubine.

3. A kerubini stajahu s desne strane Doma kad èovjek uðe meðu njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje,

4. a Slava Jahvina vinu se s kerubinÄa prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine.

5. Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega.

6. A kad on zapovjedi èovjeku odjevenom u lan: "Uzmi ognja izmeðu toèkova što su pod kerubinima", èovjek uðe i stade kraj toèkova.

7. Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše meðu kerubinima, uze ga i stavi u ruke èovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziðe.

8. A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka èovjeèja.

9. Pogledah, i gle: uz kerubine èetiri toèka, po jedan uza svakoga. A toèkovi bijahu nalik na kamen krizolit;

10. sva èetiri istog oblika i kao da je jedan toèak u drugome.

11. U kretanju mogahu iæi u sva èetiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, kreæuæi se, nisu morali okretati.

12. Cijelo tijelo u kerubinÄa - leða, ruke, krila i sva èetiri toèka njihova - sve im bijaše posvud naokolo puno oèiju.

13. A toèkovi, koliko sam èuo, zvahu se "Kovitlac".

14. Svaki imaše po èetiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga èovjeèje, a u treæega lice lavlje, u èetvrtoga orlovsko.

15. Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista biæa što ih vidjeh na rijeci Kebaru.

16. Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i toèkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, toèkovi se ne bi od njih odmicali.

17. Kad bi se zaustavili, i toèkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i toèkovi se podizahu, jer duh biæa bijaše u njima.

18. Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima.

19. Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim oèima. A kad oni krenuše, i toèkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istoènim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima.

20. Bijahu to ista biæa što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini.

21. U svakoga po èetiri lica i po èetiri krila, a pod krilima nešto kao ruka èovjeèja.

22. Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.





“A caridade é o metro com o qual o Senhor nos julgará.” São Padre Pio de Pietrelcina