Zaharija, 5
1. Podigoh opet oèi i vidjeh: leti svitak knjige.
1. Et conversus sum et levavi ocu los meos et vidi: et ecce volu men volans.
2. Anðeo me upita: "Što vidiš?" Odgovorih: "Vidim svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset."
2. Et dixit ad me: “Quid tu vides?”. Et dixi: “Ego video volumen volans; longitudo eius viginti cubitorum et latitudo eius decem cubitorum”.
3. On mi tad reèe: "To je prokletstvo koje æe zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit æe po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit æe po njem odavde protjeran.
3. Et dixit ad me: “Haec est maledictio, quae egreditur super faciem omnis terrae; quia omnis fur hinc iuxta illud expurgatur, et omnis periurus illinc iuxta illud expurgatur.
4. Ja æu ga izvesti - rijeè je Jahve nad Vojskama - da uðe u kuæu lupežu i u kuæu onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuæe i uništi je skupa s njenim drvljem i kamenjem."
4. Educo illud, dicit Dominus exercituum, et veniet ad domum furis et ad domum iurantis in nomine meo mendaciter; et commorabitur in medio domus eius, et consumet eam et ligna eius et lapides eius”.
5. Anðeo koji je govorio sa mnom iziðe i reèe mi: "Podigni oèi i pogledaj što se to pojavljuje."
5. Et egressus est angelus, qui loquebatur in me, et dixit ad me: “Leva, quaeso, oculos tuos et vide. Quid est hoc, quod egreditur?”.
6. Ja ga upitah: "Što je to?" On reèe: "To se pojavljuje efa." I nastavi: "To je opæa pokvarenost na zemlji."
6. Et dixi: “Quidnam est?”. Et ait: “Haec est epha egrediens”. Et dixit: “Hoc est peccatum eorum in universa terra”.
7. I gle, podiže se olovan poklopac i jedna žena sjedi usred efe.
7. Et ecce operculum plumbi elevatum est, et ecce mulier una sedens in medio ephae.
8. On reèe: "To je zloæa." I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni poklopac.
8. Et dixit: “Haec est impietas”. Et proiecit eam in epham et misit massam plumbeam in os eius.
9. Podigavši oèi, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu izmeðu zemlje i neba.
9. Et levavi oculos meos et vidi: et ecce duae mulieres egredientes, et ventus in alis earum, et habebant alas quasi alas milvi; et levaverunt epham inter terram et caelum.
10. Upitah tad anðela koji je govorio sa mnom: "Kamo odnose efu?"
10. Et dixi ad angelum, qui loquebatur in me: “Quo istae deferunt epham?”.
11. On mi odgovori: "Da joj sagrade hram u zemlji šinearskoj i da joj pripreme postolje na koje æe je postaviti."
11. Et dixit ad me: “Ut aedificetur ei domus in terra Sennaar; et, postquam constructa fuerit, ponetur ibi super basem suam”.
