Malahija, 1

1. Proroštvo. Rijeè Gospodnja Izraelu po Malahiji.

1. Oraculum. Verbum Domini ad Israel in manu Malachiae.

2. Ljubio sam vas - govori Jahve, a vi pitate: "Po èemu si nas ljubio?" Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? - rijeè je Jahvina -

2. “Dilexi vos, dicit Dominus, et dixistis: “In quo dilexisti nos?”. Nonne frater erat Esau Iacob?, dicit Dominus; et dilexi Iacob,

3. ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima.

3. Esau autem odio habui et posui montes eius in solitudinem et hereditatem eius thoibus deserti.

4. Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali æemo opet podiæi ruševine!" ovako kaže Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja æu razgraditi! Zvat æe ih zemljom bezbožnièkom i narodom na koji se Jahve srdi dovijeka!

4. Quod si dixerit Edom: “Destructi sumus, sed revertentes aedificabimus, quae destructa sunt”, haec dicit Dominus exercituum: Isti aedificabunt, et ego destruam; et vocabuntur 'Termini impietatis' et 'Populus, cui iratus est Dominus usque in aeternum'.

5. Vaše æe oèi vidjeti, i reæi æete: "Velik je Jahve preko granica zemlje izraelske."

5. Et oculi vestri videbunt, et vos dicetis: “Magnificatus est Dominus ultra terminos Israel”.

6. Sin èasti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je èast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve nad Vojskama vama, sveæenici, koji moje ime prezirete, a pitate: "Èime smo prezreli ime tvoje?"

6. Filius honorat patrem, et servus dominum suum. Si ergo pater ego sum, ubi est honor meus? Et si Dominus ego sum, ubi est timor meus?, dicit Dominus exercituum ad vos, o sacerdotes, qui despicitis nomen meum et dicitis: “In quo despeximus nomen tuum?”.

7. Oskvrnjen kruh na mome prinosite žrtveniku i još pitate: "Èime te oskvrnismo?" Time što kažete "Stol je Jahvin stvar nevažna!"

7. Offertis super altare meum panem pollutum et dicitis: “In quo polluimus te?”. In eo quod dicitis: “Mensa Domini contemptibilis est”.

8. A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoæe li biti zadovoljan i dobro te primiti? - govori Jahve nad Vojskama.

8. Si offeratis caecum ad immolandum, nonne malum est? Et si offeratis claudum et languidum, nonne malum est? Offer illud duci tuo, si placuerit ei, aut si susceperit faciem tuam!, dicit Dominus exercituum.

9. Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje. To donose ruke vaše, hoæe li vas dobro primiti? - govori Jahve nad Vojskama.

9. Sed nunc deprecamini vultum Dei, ut misereatur vestri! De manu enim vestra factum est hoc. Num suscipiet facies vestras?, dicit Dominus exercituum.

10. O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam žrtve iz ruke vaše.

10. Quis est in vobis, qui claudat ostia, ne incendatis altare meum gratuito? Non est mihi voluntas in vobis, dicit Dominus exercituum; et munus non suscipiam de manu vestra.

11. Jer od istoka do zapada veliko je ime moje meðu narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva èista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje meðu narodima - govori Jahve nad Vojskama.

11. Ab ortu enim solis usque ad occasum magnum est nomen meum in gentibus, et in omni loco sacrificatur et offertur nomini meo oblatio munda, quia magnum nomen meum in gentibus, dicit Dominus exercituum.

12. Ali vi ga skvrnite kada govorite: "Stol je Gospodnji okaljan i hrana na njemu ni za što nije!"

12. Vos autem polluistis illud in eo quod dicitis: “Mensa Domini contaminata est, et contemptibilis esca eius”.

13. Kažete još: "Gle, šteta truda!" i prezirete ga - govori Jahve nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? - govori Jahve nad Vojskama.

13. Et dicitis: “Quantus labor!”, et despicitis illam, dicit Dominus exercituum. Et infertis de rapinis claudum et languidum et infertis sicut munus. Numquid suscipiam illud de manu vestra?, dicit Dominus.

14. Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj - govori Jahve nad Vojskama - i strašno je Ime moje meðu narodima.

14. Maledictus dolosus, qui habet in grege suo masculum et votum faciens immolat debile Domino. Quia Rex magnus ego, dicit Dominus exercituum, et nomen meum horribile in gentibus.