Zaharija, 5

1. Podigoh opet oèi i vidjeh: leti svitak knjige.

2. Anðeo me upita: "Što vidiš?" Odgovorih: "Vidim svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset."

3. On mi tad reèe: "To je prokletstvo koje æe zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit æe po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit æe po njem odavde protjeran.

4. Ja æu ga izvesti - rijeè je Jahve nad Vojskama - da uðe u kuæu lupežu i u kuæu onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuæe i uništi je skupa s njenim drvljem i kamenjem."

5. Anðeo koji je govorio sa mnom iziðe i reèe mi: "Podigni oèi i pogledaj što se to pojavljuje."

6. Ja ga upitah: "Što je to?" On reèe: "To se pojavljuje efa." I nastavi: "To je opæa pokvarenost na zemlji."

7. I gle, podiže se olovan poklopac i jedna žena sjedi usred efe.

8. On reèe: "To je zloæa." I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni poklopac.

9. Podigavši oèi, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu izmeðu zemlje i neba.

10. Upitah tad anðela koji je govorio sa mnom: "Kamo odnose efu?"

11. On mi odgovori: "Da joj sagrade hram u zemlji šinearskoj i da joj pripreme postolje na koje æe je postaviti."