Knjiga o Jobu, 2
1. Jednoga dana doðu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan.
1. Factum est autem, cum quadam die venissent filii Dei, ut starent coram Domino, venit quoque Satan inter eos, ut staret in conspectu eius.
2. Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo proðoh zemljom i obiðoh je", odgovori on.
2. Dixit Dominus ad Satan: “Unde venis?”. Qui respondens ait: “Circuivi terram et perambulavi eam”.
3. Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporoènosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim."
3. Et dixit Dominus ad Satan: “Numquid considerasti servum meum Iob, quod non sit ei similis in terra, vir simplex et rectus ac timens Deum et recedens a malo et adhuc retinens innocentiam? Tu autem commovisti me adversus eum, ut affligerem eum frustra”.
4. A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što èovjek ima dat æe za život.
4. Cui respondens Satan ait: “Pellem pro pelle et cuncta, quae habet, homo dabit pro anima sua.
5. Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice æe te prokleti!"
5. Alioquin mitte manum tuam et tange os eius et carnem; et tunc videbis, si in faciem benedicet tibi”.
6. "Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo saèuvaj!"
6. Dixit ergo Dominus ad Satan: “Ecce, in manu tua est; verumtamen animam illius serva”.
7. I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena.
7. Egressus igitur Satan a facie Domini, percussit Iob ulcere pessimo a planta pedis usque ad verticem eius.
8. Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo.
8. Qui testa saniem radebat, sedens in sterquilinio.
9. Tada mu njegova žena reèe: "Zar si još postojan u neporoènosti? Prokuni Boga i umri!"
9. Dixit autem illi uxor sua: “Adhuctu permanes in simplicitate tua? Benedic Deo et morere”.
10. Job joj odgovori: "Brbljaš kao luðakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.
10. Qui ait ad illam: “Quasi una de stultis mulieribus locuta es! Si bona suscepimus de manu Dei, mala quare non suscipiamus?”. In omnibus his non peccavit Iob labiis suis.
11. U to èuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odluèiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.
11. Igitur, audientes tres amici Iob omne malum, quod accidisset ei, venerunt singuli de loco suo, Eliphaz Themanites et Baldad Suhites et Sophar Naamathites. Condixerant enim, ut pariter venientes visitarent eum et consolarentur.
12. A kad su izdaleka upravili oèi na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plaè; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.
12. Cumque elevassent procul oculos suos, non cognoverunt eum et exclamantes ploraverunt; scissisque vestibus, sparserunt pulverem super caput suum in caelum.
13. Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noæi. Nijedan mu ne progovori ni rijeèi, jer vidješe da je velika njegova bol.
13. Et sederunt cum eo in terra septem diebus et septem noctibus, et nemo loquebatur ei verbum; videbant enim dolorem esse vehementem.
