Daniel, 12

1. U ono æe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit æe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj æe se narod spasiti - svi koji se naðu zapisani u Knjizi.

1. In tempore autem illo con surget Michael, princeps magnus, qui stat pro filiis populi tui, et erit tempus angustiae, quale non fuit ab eo, quo gentes esse coeperunt, usque ad tempus illud. Et in tempore illo salvabitur populus tuus, omnis, qui inventus fuerit scriptus in libro.

2. Tada æe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vjeèni život, drugi za sramotu, za vjeènu gadost.

2. Et multi de his, qui dormiunt in terra pulveris, evigilabunt: alii in vitam aeternam, et alii in opprobrium sempiternum.

3. Umnici æe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uèili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeènost.

3. Qui autem docti fuerint, fulgebunt quasi splendor firmamenti; et, qui ad iustitiam erudierint multos, quasi stellae in perpetuas aeternitates.

4. A ti, Daniele, drži u tajnosti ove rijeèi i zapeèati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi æe tumarati, i bezakonja æe rasti."

4. Tu autem, Daniel, claude sermones et signa librum usque ad tempus finis; pertransibunt plurimi, et multiplex erit scientia”.

5. Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke.

5. Et vidi ego Daniel: et ecce duo alii stabant, unus hinc super ripam fluminis, et alius inde ex altera ripa fluminis.

6. Jedan upita èovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: "Kada æe doæi kraj tim èudesima?"

6. Et dixit viro, qui indutus erat lineis, qui stabat super aquas fluminis: “Usquequo finis horum mirabilium?”.

7. Zaèuh èovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunuæi se Vjeèno živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada doðe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve æe se to svršiti."

7. Et audivi virum, qui indutus erat lineis, qui stabat super aquas fluminis, cum levasset dexteram et sinistram suam in caelum et iurasset per Viventem in aeternum: “Quia in tempus, tempora et dimidium temporis; et cum completa fuerit dispersio manus populi sancti, complebuntur universa haec”.

8. Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako æe to svršiti?"

8. Et ego audivi et non intellexi et dixi: “Domine mi, quid erit finis horum?”.

9. On reèe: "Idi, Daniele, ove su rijeèi tajne i zapeèaæene do vremena svršetka.

9. Et ait: “Vade, Daniel, quia clausi sunt signatique sermones usque ad tempus praefinitum.

10. Mnogi æe se oèistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici æe i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neæe urazumjeti, a umnici æe razumjeti.

10. Purificabuntur et dealbabuntur et probabuntur multi, et impie agent impii, neque intellegent omnes impii; porro docti intellegent.

11. Od èasa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuæu dvjesta i devedeset dana.

11. Et a tempore, cum ablatum fuerit iuge sacrificium, et posita fuerit abominatio vastatoris, dies mille ducenti nonaginta.

12. Blago onomu koji doèeka i dosegne tisuæu trista trideset i pet dana!

12. Beatus, qui exspectat et pervenit usque ad dies mille trecentos triginta quinque.

13. A ti idi i otpoèini; ustat æeš da primiš svoju baštinu na kraju dana."

13. Tu autem vade ad finem et requiesce; et stabis in sorte tua in fine dierum”. (Hucusque Daniel in Hebraeo volumine legimus. Cetera, quae sequuntur usque ad finem libri, de Theodotionis editione translata sunt).