Ezekiel, 1

1. Godine tridesete, èetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meðu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viðenja.

1. Et factum est in tricesimo anno, in quarto mense, in quinta men sis, cum essem in medio captivorum iuxta fluvium Chobar, aperti sunt caeli, et vidi visiones Dei.

2. Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima -

2. In quinta mensis, ipse est annus quintus transmigrationis regis Ioachin,

3. rijeè Jahvina doðe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveæeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.

3. factum est verbum Domini ad Ezechielem filium Buzi, sacerdotem, in terra Chaldaeorum secus flumen Chobar, et facta est super eum ibi manus Domini.

4. Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteæi oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.

4. Et vidi: et ecce ventus turbinis veniebat ab aquilone et nubes magna et ignis conglobatus, et splendor in circuitu eius, et de medio eius quasi species electri, id est de medio ignis;

5. Usred toga nešto kao èetiri biæa, oblièjem slièna èovjeku;

5. et ex medio eius similitudo quattuor animalium, et hic aspectus eorum: similitudo hominis erat eis.

6. svako od njih sa èetiri obraza, u svakoga èetiri krila.

6. Quattuor facies uni et quattuor pennae uni;

7. Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.

7. pedes eorum pedes recti, et planta pedis eorum quasi planta pedis vituli, et scintillabant quasi aspectus aeris candentis.

8. Ispod krila imahu na sve èetiri strane ruke èovjeèje. I svako od njih èetvero imaše svoj obraz i svoja krila.

8. Et manus hominis erant sub pennis eorum in quattuor partibus. Facies autem et pennae illorum quattuor:

9. Krila im se spajahu jedno s drugim. Iduæi, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.

9. iunctae erant pennae eorum altera ad alteram; non revertebantur, cum incederent, sed unumquodque ante faciem suam gradiebatur.

10. I u sva èetiri bijaše lice èovjeèje; u sva èetiri zdesna lice lavlje; u sva èetiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva èetiri.

10. Similitudo autem vultus eorum: facies hominis et facies leonis a dextris ipsorum quattuor, facies autem bovis a sinistris ipsorum quattuor et facies aquilae ipsorum quattuor.

11. Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.

11. Et pennae eorum extentae desuper; duae pennae singulorum iungebantur, et duae tegebant corpora eorum.

12. I svako iðaše samo naprijed. A iðahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se iduæi.

12. Et unumquodque coram facie sua ambulabat: ubi erat impetus spiritus, illuc gradiebantur nec revertebantur, cum ambularent.

13. A posred tih biæa vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruæe zublje koje se meðu njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu.

13. Et in medio animalium, aspectus quasi carbonum ignis ardentium, quasi aspectus lampadarum discurrentium in medio animalium; et splendor erat ignis, et de igne fulgur egrediens.

14. Biæa trèahu i opet se vraæahu poput munje.

14. Et animalia ibant et revertebantur in similitudinem fulguris coruscantis.

15. Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od èetiri biæa po jedan toèak.

15. Cumque aspicerem animalia, apparuit rota una super terram iuxta singula animalia.

16. Toèkovi bijahu slièni krizolitu, sva èetiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugome.

16. Et aspectus rotarum et opus earum quasi species chrysolithi, et una similitudo ipsarum quattuor; et aspectus earum et opera, quasi sit rota in medio rotae.

17. U kretanju mogli su iæi u sva èetiri smjera a nisu se morali okretati.

17. Per quattuor partes earum euntes ibant et non revertebantur, cum ambularent.

18. Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune oèiju.

18. Canthis autem earum erat altitudo et horribilis aspectus; et canthi earum erant oculis pleni in circuitu ipsarum quattuor.

19. Kad bi biæa krenula, krenuli bi s njima i toèkovi; kad bi se biæa sa tla podigla, i toèkovi se podizahu.

19. Cumque ambularent animalia, ambulabant pariter et rotae iuxta ea; et cum elevarentur animalia de terra, elevabantur simul et rotae.

20. Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i toèkovi podizali, jer duh biæa bijaše u toèkovima.

20. Quocumque impellebat spiritus ut irent, ibant, et rotae pariter levabantur sequentes eum; spiritus enim animalium erat in rotis.

21. Pa kad su biæa krenula, i toèkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i toèkovi; kad se ona sa tla dizahu, i toèkovi se s njima podizahu, jer duh biæa bijaše u toèkovima.

21. Cum euntibus ibant et cum stantibus stabant; et cum elevatis a terra pariter elevabantur, et rotae sequentes ea, quia spiritus animalium erat in rotis.

22. Nad glavama biæa bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.

22. Et similitudo super capita animalium firmamenti quasi aspectus crystalli horribilis et extenti super capita eorum desuper.

23. A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo.

23. Sub firmamento autem pennae eorum rectae altera ad alteram; unumquodque duabus alis velabat corpus suum.

24. Èuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se biæa zaustavila, spustila bi krila.

24. Et audiebam sonum alarum quasi sonum aquarum multarum, quasi sonum Omnipotentis: cum ambularent, erat strepitus vehemens ut sonus castrorum; cumque starent, demittebantur pennae eorum.

25. Sa svoda nad njihovim glavama èula se grmljavina.

25. Nam cum fieret vox supra firmamentum, quod erat super caput eorum, stabant et submittebant alas suas.

26. Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki èovjek.

26. Et super firmamentum, quod erat imminens capiti eorum, quasi aspectus lapidis sapphiri similitudo throni; et super similitudinem throni similitudo quasi aspectus hominis desuper.

27. I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane.

27. Et vidi quasi speciem electri, velut aspectum ignis per circuitum ab aspectu lumborum eius et desuper; et ab aspectu lumborum eius usque deorsum vidi quasi speciem ignis splendentis in circuitu.

28. Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh nièice i èuh glas koji mi govoraše.

28. Velut aspectus arcus, cum fuerit in nube in die pluviae: sic erat aspectus splendoris per gyrum. Haec visio similitudinis gloriae Domini. Et vidi et cecidi in faciem meam et audivi vocem loquentis.