Talált 41 Eredmények: Pustoš
Zašto da uništimo na tvoje oèi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako æemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!" (Knjiga Postanka 47, 19)
da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? (Knjiga o Jobu 38, 27)
O opaèini njihovoj još svjedoèi pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj. (Knjiga Mudrosti 10, 7)
kad su prohodili pustoš nenastanjenu i dizali šatore po bespuæima. (Knjiga Mudrosti 11, 2)
Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oèi haraju tuðinci - pustoš k'o kad propade Sodoma. (Izaija 1, 7)
U pustoš æu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u draè i trnje sav zaraste; zabranit æu oblacima da dažde nad njime. (Izaija 5, 6)
Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuæe ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, (Izaija 6, 11)
Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. (Izaija 13, 9)
Tek pustoš ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata. (Izaija 24, 12)
Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zloèinaèke, pustoš i propast na njinim su putima. (Izaija 59, 7)
Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. (Izaija 64, 9)
Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja. (Jeremija 2, 15)