Katholische Bibel
 

Izaija, 64

5. Tako svi postasmo neèisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišæe otpadosmo i opaèine naše k'o vjetar nas odnose.

Verse im Zusammenhang mit Izaija, 64:

Izaija 64 je poglavlje koje govori o kriku Božjeg naroda zbog njihove intervencije i otkupljenja u slučaju njihove situacije grijeha i uklanjanja od Gospoda. Stihovi izabrani u nastavku bave se temama poput Božje pravednosti i milosrđa, važnosti molitve i potrage za Bogom i obećanjima obnove.

Psalam 85:10: "Milosrđe i istina su se sreli; pravda i mir poljubani." Ovaj stih govori o savezu pravednosti i milosrđe Božje, koji se nalaze u Kristovom otkupiteljskom djelu, koji su platili cijenu za naše grijehe i dali nam oproštenje i spasenje.

Izaija 65:24: "Čak i prije plakanja, odgovorit ću; još uvijek govorim, odgovorit ću." Ovdje Bog obećava da će odgovoriti na krik svog naroda čak i prije nego što ga izraze riječima, pokazujući njegovu pažnju i ljubav prema svakoj svojoj djeci.

Psalam 80:3: "O Bože, vratite nas i učini da vam lice zasja, da se možemo spasiti." Ovaj psalam izražava molbu Božjeg naroda zbog njegove obnove i spasenja i odražava krik predstavljen u Izaiji 64.

Izaija 63:7: Proslavit ću Gospodine milosti i njihove brojne koristi, prema svemu onome što nam je Gospodin odobrio i prema velikoj ljubaznosti prema Izraelovoj kući, dobrota koja mu je dodijelila u skladu s njegovom milosrđem i Prema mnoštvu njegovih koristi. " U ovom se stihu Izaija prisjeća mnogih blagoslova koje je Bog već dodijelio svom narodu i ističe važnost slavlja i zahvaljivanja ovih blagoslova u molitvi.

Izaija 65:17: "Za evo, stvaram nova nebesa i novu zemlju i neće biti sjećanja na prošle stvari, nikada se neće pamtiti." Ovaj stih donosi Božje obećanje da će učiniti potpuno novo djelo u životima svog naroda, vraćajući sve što je izgubljeno grijehom i donoseći novo vrijeme mira i radosti.





“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina