Izaija, 8
1. Reèe Jahve: "Uzmi veliku ploèu i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen."
2. Potom uzeh vjerne svjedoke, sveæenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.
3. Približih se proroèici te ona zaèe i rodi sina. Jahve mi reèe: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz,
4. jer prije no što dijete poène tepati 'tata' i 'mama', nosit æe se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije."
5. I opet mi reèe Jahve:
6. "Jer narod ovaj odbacuje mirne tekuæice Šiloaha, a dršæe pred Rasonom i pred sinom Remalijinim,
7. navest æe Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona æe iziæi iz rukava svoga, preliti se preko svih obala;
8. provalit æe u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila æe svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele."
9. Udružite se samo, narodi, al' bit æete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit æete smrvljeni, pašite se, bit æete smrvljeni!
10. Kujte naum - bit æe uništen, dogovarajte se samo, bit æe uzalud, jer s nama je Bog!
11. Jer, ovako mi reèe Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide:
12. "Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se èega se on boji i nemajte straha.
13. Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prožme.
14. On æe vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuæe Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima.
15. Mnogi æe od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti."
16. Pohrani ovo svjedoèanstvo, zapeèati ovu objavu meðu uèenicima svojim:
17. Èekat æu Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam.
18. Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj.
19. Reknu li vam: "Duhove pitajte i vraèe koji šapæu i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! -
20. Uza Zakon! Uza svjedoèanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neæe doèekati.
21. Lutat æe zemljom potlaèen i gladan, izgladnjela bijes æe ga spopasti, proklinjat æe svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,
22. pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali æe se tama raspršiti,
23. jer više neæe biti mraka gdje je sad tjeskoba.
24. U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on æe proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku.
